"Ovdje u Veneciji, u crnogorskom paviljonu u Palati Malipjero, u godini kada sa državom Italijom obilježavamo 140 godina uspostavljanja diplomatskih odnosa, prilika je da podsjetimo na snažne i plodne kulturne spone između naših zemalja. I na jedan kuriozitet. Baš u Veneciji, na prvoj Svjetskoj izložbi slikarstva 1895. godine, upoznali su se princ Viktor Emanuele i princeza Jelena Petrović, buduća poštovana italijanska kraljica, što je veze Crne Gore i Italije obilježilo jedinstvenim međudržavnim prijateljstvom", kazao je Đukanović.

Crna Gora, kao i Venecija i Italija, pripadaju kako je kazao Đukanović mediteranskom krugu u kojem je rođena kultura i gdje je nastalo umjetničko nasljeđe na kom se u dobroj mjeri temelji Evropa.

"S renesansom se i Crna Gora uključila u veliki kulturni preporod. Na razmeđi istočne i zapadne civilizacije i njihovom prožimanju, tadašnja Crna Gora je posebno razvijala graditeljstvo i crkveni živopis na freskama i ikonama. Neposredno nakon pronalaska štampe, kojim je svijet zakoračio u novo doba, u Veneciji  radi naš prvi štampar na latinici Andrija Paltašić Kotoranin. Već 1494. godine, na Cetinju, štamparskim mašinama dopremljenim iz Venecije počela je da radi ćirilična štamparija Crnojevića. Prva u Južnih Slovena i prva državna štamparija na svijetu. Veliki britanski državnik i prijatelj Crne Gore Vilijem Gledston često je podsjećao svijet na ovo “crnogorsko čudo”, napominjući da je obodska štamparija proradila samo 16 godina nakon prve štamparije u prijestonici hrišćanstva, u Rimu. Ove činjenice stare više od pet stotina godina vrijedne su spomena iz više razloga: umjetnički domet ovih knjiga nije bio ni iznenadan ni slučajan, jer mu je prethodila izuzetna vještina i kreativnost tradicije prepisivačkih centara u manastirima na crnogorskim ostrvima Skadarskog jezera; po svojoj ljepoti, po eleganciji slova, inicijala i ilustracija, ove knjige ostaju autentičan doprinos razvoju i grafičke kulture i kulture uopšte. One su i naša posebna umjetnička spona sa Venecijom, gdje su Vojvoda Božidar Vuković Podgoričanin i njegov sin Vićenco nastavili zanat štampanja početkom 16. vijeka", kazao je Đukanović na otvaranju Crnogorskog paviljona.

Naredna stoljeća su za Crnu Goru bila kako ističe Đukanović, vrijeme neprekidnih oslobodilačkih ratova i borbe za golu egzistenciju, što je ostavljalo malo prostora za zamah graditeljstvu i umjetnosti i za naše značajne kulturne pomake.

"Ovaj civilizacijski zastoj, evropski putopisci su zabilježili s velikim kulturološkim interesovanjem tumačeći posebnosti malog, herojskog i siromašnog crnogorskog naroda. Tako je Crna Gora ubrzo postala i literarno-likovna tema Evrope u 19. vijeku, sa zavidnim likovnim nasljeđem koje su stvarali stranci – izvanjaci, poput Karingera, Bukovca, Čermaka, Jovanovića... No, crnogorska kulturna geneza je tokom 19. i 20. stoljeća pouzdano potvrdila samosvojnost i stvaralački genij djelima značajnih umjetničkih ličnosti, od književnog i filozofskog djela Petra II Petrovića Njegoša, kroz druge oblasti umjetnosti, sve do modernih uzleta savremene scene 20. i 21. vijeka", istakao je Đukanović u govoru.

U novijoj istoriji likovne umjetnosti Crne Gore, izvorni talenat crnogorskih slikara razvijan je kroz nacionalne umjetničke škole, i u  slikarskim metropolama - Parizu, Beču, Rimu, Pragu, naveo je predsjednik Crne Gore.

"Pomenimo samo naše likovne međaše u drugoj polovini 20. vijeka, slikare i vajare evropske reputacije: Počeka, Lubardu,  Stijovića, Milunovića, koji je 1928. godine izlagao u Veneciji. Pomenimo i druge naše velikane koji su izlagali i ovdje na Bijenalu - Fila, Dada, Voja Stanića... nadahnute dramatičnim crnogorskim pejzažom i odjelitim duhom slobodarskog u crnogorskom čovjeku, a istovremeno opsjednute univerzalnim artističkim angažmanima. Na takvom vrelu talenata razvijaju se  i svoje raznorodne moderne izraze pronalaze novi crnogorski likovni stvaraoci. Nerijetko se o njima manje zna, samo zato što žive i stvaraju u maloj sredini.

I zbog toga su, između ostalog, ovakve smotre svjetskog stvaralaštva za nas dragocjene. Vjerujem da su i stručna javnost i publika na dosadašnjim izdanjima Venecijanskog bijenala upoznali crnogorsku likovnu scenu kao recentnu, i da će izloženo djelo Veska Gagovića naći istu potvrdu", naveo je Đukanović.

On je istakao da država Crna Gora, koja je na korak do članstva u Evropskoj uniji, svoje procese integracije vodi kroz isti svijet i ”zanimljivo vrijeme” kako to implicira pokretački slogan Venecijanskog bijenala – kroz društveni ambijent mnogostrukih izazova i neizvjesnosti.

"Imamo jasnu stratešku viziju o pripadnosti evropskim civilizacijskim vrijednostima, svjesni dragocjenosti našeg multikulturalnog identiteta. Vjerujemo u moć i snagu umjetničkog djelovanja koja definiše crnogorski autentični pečat pripadnosti evropskom kulturnom društvu različitosti, društvu slobode, mira i napretka", kazao je Đukanović.

Pored Predsjednika, na otvaranju su prisustvovali i počasni konzuli Crne Gore u Italiji, ambasadorka Velike Britanije u Crnoj Gori Alison Kemp, brojni umjetnici i poštovaoci umjetnosti i prijatelji Crne Gore.

Na ovogodišnjem, šestom samostalnom učešću na Venecijanskom bijenalu, Crna Gora će biti predstavljena projektom “Odiseja (Lebdeći objekat)”, čiji je autor umjetnik Vesko Gagović. Odluku o izboru predstavnika Crne Gore donijela je kuratorka Petrica Duletić, a komesar crnogorskog paviljona je Nenad Šoškić.

Tema ovogodišnjeg izdanja te smotre je „May you live in interesing times“. 

Umjetnički direktor 58. Venecijanskog bijenala, koje će trajati do 24. novembra, je Ralf Rugof.