Rijeka ljudi slivala se ka ćivotu Svetog Vasilija Ostroškog Čudotvorca, a među njima su pored ljudi iz regiona bili i Rusi, Ukrajinci, Rumuni, pa čak i Kinezi.

Staro i mlado, zdravo i bolesno, neki i bosonogi, koračali su ka pećini i sa strahom božjim pristupali svecu i od njega uzimali blagoslov. Svi su oni tražili spas svojih duša od iscelitelja. Neki su i prepješačili stotine kilometara da bi dobili blagoslov.

"Ja sam iz Mostara, ali sam se pridružio prijateljima iz Gacka. Nas 29 prevalilo je stotinu kilometara kako bismo uzeli blagoslov od našeg duhovnog zaštitnika. U toj dugoj koloni našle su se i četiri dame koje su uspjele da izdrže i loše vrijeme i dug put", ispričao je za Novosti Radovan Ćorić, kome je ovo šesnaesto hodočašće po redu, a dvadeseto koje su Gačani organizovali.

 Iz Sokoca je minulog ponedeljka posle liturgije krenula družina od 27 odvažnih, među kojima i 13 dama, koji su pješice prošli 230 kilometara, Nije bilo lako, priznaje za  Milanko Krstajić, ali je, kako kaže, vredjelo. Tu je i Dragana Mutabdžija, koja je prvi put dio ovog društva.

"Izdržala sam jer nas je okrepljivao Sveti Vasilije. Išli smo njegovim putevima i stigli do svetinje koja nas je nadahnula i ozarila. Kiša nas je pratila uz put, spirala sa nas grijehove kako bismo čisti pristupili svetitelju", kaže Mutabdžija.

Iz sela Suvaja kod Varvarina pred ostroškom svetinjom našao se i Radosav Radosavović, koji je imao mnogo životnih problema.

"Vratio sam se u život zahvaljujući Svetom Vasiliju Ostroškom. Baš onda kada sam pomislio da se iz ponora neću izvući, on mi je pružio ruku. Dugo sam imao problem sa nesanicom. Nisam mogao da nađem lijeka, roditelji su me vodili kod vračara, ali ništa nije pomoglo. Međutim, jednog dana jedna djevojka mi kaže da ću problem riješiti ako pristupim ostroškom Čudotvorcu. Poslušao sam je, pristupio svecu, kazao monasima i sveštenicima o čemu se radi, i sve je riješeno istog dana. Od tada mi se život promijenio i ja sam srećan čovjek", kazao je Radosavović Novostima.

Prvi put da dođe u ostroške grede, i to u osmoj deceniji, desilo se Jovu Jovanoviću iz Laktaša.

"Nikad nije kasno. Sve ono što sam ovde doživio, samo sam mogao da sanjam", kazao je Jovo beogradskom listu.