"Simulacija koju je juče osmislilo Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore, te neuspjela potraga za pristupačnim kafeom u centru Podgorice, ministrima koji su prisustvovali događaju je sigurno pomogla da opaze nedostatke u pogledu prilagođenosti objekata, ali ne i da prestanu sa  hvalospjevima o mnogobrojnim zakonima koji su usvojeni, a kojima je osobama sa invaliditetom, zamislite, obezbijeđen samo dio onoga što već decenijama postoji za sve ostale građane", kaže Minić.

Dodaje da ministar Osman Nurković, nije izostavio da sve podsjeti šta to piše u zakonima.

"Ono što je u svom hvalospjevu, međutim, zaboravio, jeste strašna napomena da se ti zakoni ne primjenjuju na adekvatan način. Tako, na primjer, OSI imaju posebna mjesta u gradskom prevozu, ali nemaju način da u taj prevoz uđu. Silazne rampe ne postoje na svim mjestima na kojima bi trebalo da se nalaze, npr. kao nekad u Baru, na cestu možete sići sa jedne strane i skončati na njoj, jer sa druge strane silazna rampa ne postoji. Još uvijek nijesu pristupačne sve javne ustave i zvanične institucije, kao ni biračka mjesta. Iako smo potpisnici mnogih međunarodnih konvencija, ljudska prava se beskrupulozno krše, dok je jedina odgovornost i posljedica koju ministri snose, nepopijena kafa u srcu Podgorice", saopštila je poslanica Demokrata.

Minić ističe da ministri u svojim govorima, nijesu nabrojali zakone koji su skoro usvojeni (Zakon o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti), a ni one koje bi tek trebalo usvojiti, poput Nacrta zakona o Fondu PIO, a kojima se vrši novi atak na osobe i djecu sa invaliditetom, njihove porodice, tj. roditelje i staratelje.

"Pored teške životne situacije u kojoj se većina ovih porodica nalazi, pored velikih odricanja, i troškova za liječenje osoba sa invaliditetom (koji sve više padaju na njihov teret) i djece sa “posebnim potrebama”, vladajuća struktura, bez imalo humanosti, solidarnosti i tolerancije, a prije svega, poštovanja ljudskih prava, prava na dostojanstven život i principa jednakosti, želi ukinuti njima i njihovim porodicama ono što im pripada.

Jedine “posebne potrebe” koje naši građani žestoko plaćaju, upravo su one koje koriste ljudi iz Vlade. Službenici Vlade i državnih institucija iz nekog razloga, imaju posebnu potrebu da službenim automobilima blokiraju trotoare, parkiraju na mjestima koja su označena za OSI osobe, idu na ljetovanje, zimovanje, u šoping, a neki od ministara službeni automobil, kao pomagalo, koriste i za pijačnu kupovinu. Drugi, pak, kao posebnu potrebu imaju nezasitu želju za dijeljenjem i uzimanjem ekstra bonusa, pa čak i čitavih stanova uz simbolične rate za kredite. Ima i onih koji posebno mnogo vole da koriste besplatan telefon i gorivo, a u poslednje vrijeme su se posebne potrebne proširile na koverte, Sen Trope i Dubai, pa se nadam da će jednog dana doći na red i naši građani, koji ne traže ništa posebno", zaključuje Minić.