Britanski borci protiv trgovine ljudima optužuju vlasti da ne pristupaju ovom problemu dovoljno ozbiljno.
Velika Britanija jedna je od omiljenih destinacija trgovaca ljudima iz cijelog svijeta, ali Vlada još nema ni strategiju za borbu protiv ovog problema.
Ljudi kažu da je London skup, ali neke stvari su i dalje nevjerovatno jeftine. Recimo, seks.
Deset muškaraca dnevno
Jedna mlada žena je, čini se, stigla iz istočne Evrope. Ponudila se gotovo ni zašta: 20 funti za seks. To je otprilike 23 eura. Toliko košta nekoliko flaša vina u supermarketu. Ili taksi do kuće.
Da bi sastavila kraj s krajem, djevojka se mora naći sa deset muškaraca dnevno. Ipak, tek je tri poslijepodne, a zbog tako niske cijene, ne nedostaje joj mušterija.
„Ovo nije pitanje ispravnog i pogrešnog, krivice i nevinosti. Mnogi aktivisti tvrde da je najmanje vjerovatnoća da žene koje naplaćuju 23 eura za seks to rade kako bi preživjele ili čak dobrovoljno. A, kad je riječ o trgovini, pitanje je da li su te žene krive za kriminalno ponašanje ili su, zapravo, žrtve".
Pomislili biste da vlasti žele saznati da li žene koje ovdje rade čine to vlastitom voljom ili su prisiljene na prostituciju.
Ipak, opsežna studija koju su nedavno provele Vlada i policija otkrila je da ni na jednom nivou vlasti nema fokusa i spremnosti da se riješi problem trgovine ljudima.
„Vlada to nije učinila prioritetom. Zakon nije jasno definisan, nema odgovornosti, ni transparentnosti. Nijedan član Vlade ne ustaje ujutro s mišlju 'Danas se moram boriti protiv trgovine ljudima.' Nedostaci postoje od samog vrha do dna", ističe Christian Guy, Centar za socijalnu pravdu.
Neki aktivisti su pokušali drugačije pristupiti problemu. Na primjer, animacijom govori o dvije ambiciozne djevojke iz srednje Evrope koje ništa ne rade i koje nasjednu na uobičajenu zamku: upoznaju šarmantnog mladića koji im ponudi bolji život u Britaniji.
„Naći ću ti dobar posao. Radit ćemo i štedjeti novac. A, kad se vratimo, imat ćemo veliko vjenčanje...“
Zatim ih prodaje i nestaje, ostavljajući ih u raljama prostitucije.
Autori su prikazali film u 13 zemalja Istočne Evrope - u školama, kinima, zgradama vlada, kako bi svima poručili: ako zvuči previše dobro da bi bilo istinito, vjerovatno nije.
Doslovno roblje
„Prisiljavaju djevojke, tjeraju ih da vjeruju u priče. Naravno, i vi biste da ste mlada osoba i želite vjerovati da vas negdje čeka nešto bolje... To bi se svakome moglo desiti", govori Ruth Beni, autorica filma.
Najviši londonski policijski zvaničnici kažu da pokušavaju pronaći osjećajniji pristup ljudima koji su doslovno roblje i koji zaslužuju saosjećanje, a ne hapšenje ili deportaciju.
Jedna stvar koju niko ne osporava jeste obim ovog problema.
(Izvor:AlJazeera)