Rastko Petrović rođen je 16. maja 1898. u Beogradu, kao deveto dijete istoričara Dimitrija i učiteljice Mileve Petrović. Bio je mlađi brat slikarki Nadežde i Zore, koje su kasnije pomagale njegovo školovanje.
Jedan je od najoriginalnijih i najznačajnijih srpskih pjesnika poslije Prvog svjetskog rata. U ratu je, sa srpskom vojskom, prošao albansku golgotu, poslije čega je poslat u Francusku i u Parizu je diplomirao prava.
Od 1923. je u diplomatskoj službi - radio je u Rimu, zatim u Vašingtonu, gdje je umro 1949. Njegovi posmrtni ostaci prenijeti su u otadžbinu 1986. godine i sahranjeni u porodičnu grobnicu na Novom groblju u Beogradu.
Pripadao je prvoj generaciji srpskih modernista i bio sinonim za temperamentnu i nekonvencionalnu literaturu. Njegova knjiga pjesama "Otkrovenje" najznačajnije je djelo srpske poezije između dva svjetska rata.
Pisao je i putopise s putovanja u Africi i Americi, a o Prvom svjetskom ratu u romanu "Dan šesti". Ostala djela: roman "Burleska gospodina Peruna boga groma", lirska proza "Ljudi govore", putopis "Afrika", drama "Sibinjanke".
Roman "Dan šesti" smatra se jednim od najdramatičnijih i najfantastičnijih štiva u evropskoj književnosti o Prvom svjetskom ratu.
Spomen muzej Rastka i Nadežde Petrović u Ulici Ljube Stojanovavića, u Profesorskoj koloniji u Beogradu je bio otvoren za javnost 1975. godine, ali je zatvoren 11 godina kasnije zbog loših mikroklimatskih uslova i nedostatka finansijskih sredstava za temeljniju obnovu zgrade. Predmeti i umjetnička djela prebačeni su u depoe Narodnog muzeja u Beogradu.
Rastko Petrović preminuo je 15. avgusta 1949. u Vašingtonu.
(Izvor:B92)
