On je za Prvu TV istakao da u Predlogu zakona o slobodi vjeroispovijesti nema ni riječi o bilo kakvom otimanju i upadanju u crkve i manastire, što, kako je rekao, znači da je neutemeljen najveći strah kritičara.

“U Predlogu zakona se ne spominje oduzimanje prava na korišćenje vjerskih objekata”, istakao je Martinović.

Objasnio je da država želi da vrati ono što joj je pripadalo do 1918. godine nakon čega je državna imovina koju je koristila crkva postala dio Srpske pravoslavne crkve.

“Predlog zakona o slobodi vjeroispovijesti ne bavi se pitanjem korišćenja vjerskih objekata i ni na koji način ne uređuje tu oblast”, naglasio je Martinović.

To znači da će ih, kako ističe, i dalje koristiti crkva dok će zakon preispitati isključivo svojinu.

"Ne vidim bilo što, što bi moglo ograničiti ispovijedanje vjere ili slobodnog religijskog ubjeđenja da je na ovaj način ograničeno. Ono što se mijenja i ono što mislim da je pionirski poduhvat ovog zakona je ispravljanje nekih istorijskih pitanja u Crnoj Gori, a to je pitanje imovine, nepokretne imovine i svojine na nepokretnoj imovini pravoslavne crkve u Crnoj Gori", rekao je Martinović.

Zakon, kako ističe, ne spominje otimanje i upadanje u crkvene posjede što su glavne primjedbe Srpske pravoslavne crkve i pojedinih zvaničnika iz Srbije. Podsjeća da je uređenje samostalne Crne Gore do 1918. bilo takvo da je i Njegoš za prodaju današnjeg manastira Podmaine 1836. tražio saglasnost.

“Nije mogao samo Njegoš, iako je bio i duhovni i svjetovni vladar, dakle bio je poglavar države i istovremeno poglavar crkve u Crnoj Gori, samostalno prodati taj manastir već su se sa tom prodajom morali saglasiti, odnosno potpisati ugovor i svi crnogorski glavari”, napomenuo je Martinović.

Postupak dokazivanja svojine je, rekao je Martinović, jednostavan i jednak za sve.

“Onaj ko bude imao dokaz da je imovina njegova ona će i biti upisana na njega. To se vrlo lako dokazuje ako postoji osnov po kojem ste postali vlasnik, a osnov je jasan ili neki ugovor ili neka odluka državnog organa”, pojasnio je on.

Zakon o slobodi vjeroispovijesti, objasnio je, primjenjivaće različiti organi na osnovu nadležnosti Poreske uprave preko ministarstava.