Za Mirjanu to je divna ali i odgovorna uloga tako da se uveliko sprema za takmičenje koje će se održati u Bankoku.

U razgovoru za CdM priča o svojim uspjesima, željama i svakodnevnici koja se promijenila otkako je postala zvanično najljepša djevojka u našoj zemlji.

“Bila mi je želja od malena da se bavim modelingom. Još kao mala sam voljela manekenstvo i stalno sam željela da budem princeza tako da sam se sama prijavila na ovo takmičenje bez ičijeg nagovora. Vjerovala sam u sebe mada nisam priželjkivala pobjedu”, ističe ona.

Na kastingu je bilo prijavljeno mnogo djevojaka da bi ih na kraju ostalo 14. U karantinu su učile sve što je potrebno da jedna manekenka posjeduje: pravilan hod i ponašanje na sceni.

Foto: Anes Lekić

“U karantinu je bilo dosta naporno mada to volim tako da nisam shvatila to kao neki teški zadatak. I da nisam osvojila nijednu nagradu to bih smatrala uspjehom jer sam naučila dosta korisnih stvari”, navodi Mirjana.

Jako je srećna i uzbuđena zbog svega što joj se dešava mada Mirjana ne želi da je slava i uspjesi ponesu.

“Da postanem Miss svijeta i dalje ću ostati ista. Važno je ostati svoj u svemu. Zaista sam mislila da ću osvojiti neku drugu nagradu i lentu ali ovom se nijesam nadala, iskrena je Mirjana.

Da bi djevojka bila uspješan model nije dovoljna samo ljepota. Mirjani je na prvom mjestu obrazovanje, a na ovo takmičenje se prijavila upravo zbog stipendije na Univerzitetu Donja Gorica.

“Završila sam Srednju školu Sergije Stanić, a sada moji planovi su ka daljem školovanju. Zanima me sve vezano za komunikacije a i interesantna mi je profesija novinara pa možda postanemo i kolege”, kroz smijeh odgovara Mirjana.

Foto: Prinscreen

Slobodno vrijeme provodi u čitanju knjiga i dugim šetnjama. Mnogo voli Herceg Novi jer kaže da je opuštaju šetnje ovim gradom. A otkrila nam je i jednu anegdotu koja potvrđuje onu staru izreku- ko zna zašto je to dobro.

“Prije nekoliko godina sam se prijavljivala na takmičenje za Miss i-zakasnila! Autobus mi je bukvalno proletio pred nosem. Nisam mogla da vjerujem šta mi se dogodilo, htjela sam da zovem tatu da me vozi ali sam onda razmislila i rekla ko zna zašto se ovo desilo. Tada sam svakako bila mlađa a sada sam mnogi zrelija i stvari su došle na svoje mjesto. Ni za čim ne treba žaliti”, zaključuje Mirjana.