I dok se većina zapadnih posjetilaca vraća sa Tajlanda sa osjećanjem da su iskusili "parče raja", strani monasi koji su ostali nadaju se da će dostići novi nivo prosvjetljenja.

Više stotina došljaka iz Evrope, SAD ili Australije zamonašilo se proteklih decenija u budističkim hramovima, premda nisu svi ostali monasi do kraja života.

"Na taj način ostavljate iza sebe probleme i patnje koji su sastavni dio svjetovnog zivota", kaže Pra Asoko, budistički monah iz Švajcarske.

I monaški život nosi teškoće i odricanja, ali to su stvari koje prihvatate samom odlukom da se zamonašite, objašnjava on.

Jedan od njegovih učitelja je američki monah Luang Poh Sumedo koji je obukao monašku odoru pre 46 godina i danas je jedan od najpoštovanijih stranih monaha na Tajlandu.

Budizam mu, kaže, odgovoara zbog pragmatizma i činjenice da nije usredsređen na nekog boga.

"U budizmu ina nečeg privlačnog za um zapadnog čovjeka, jer ta religija nema teistički pristup, ne zahtjeva da vjerujete u neke stvari", kaže on.

Ipak prelaz na disciplinovani monaški život nije lak. Ima mnogo pravila uključujući seksualnu apstinenciju i izolovanost od šireg svijeta. Pra Ašal, Australijanac koji se zamonašio pre 35 godina kaže da je oko polovina stranih monaha koje je poznavao odustala.

"Ipak, nijedan od njih nije zažalio što je pokušao, a svaki je otišao sa povjerenjem u budističko učenje i zahvalnošću prema zajednici", ukazuje on: "Svima je bilo drago što su pokušali, a obično su odlazili zato što su mislili da je to ipak preteško za njih."

(Tanjug)