Riječ je o djelu koje je čuveni umjetnik, rođeni Cetinjanin, posvetio Petru II Petroviću Njegošu i poklonio je Prijestonici. O značaju ovog izuzetnog umjetničkog dara, govoriće gradonačelnik Prijestonice Cetinje Aleksandar Bogdanović, predsjednik Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske dr Radomir Pavićević, i sam autor koji će čitati svoj esej „Misterijum Luče mikrokozma“.
Sat kasnije u dvorištu Biljarde biće otvorena izložba „Misterijum Luče Mikrokozma“, takođe posvećena jubileju 200 godina od rođenja Njegoša, koju čine 52 rada nastala u kombinovanoj tehnici. Izložbu će otvoriti istoričarka umjetnosti i akademik CANU Olga Perović, a govoriće još direktorica Umjetničkog muzeja Crne Gore Ljiljana Zeković i pisac Pavle Goranović. Glumac Slobodan Marunović izvešće odlomke iz predstave „Potonja ura Njegoševa“.
Ovim događajima, koje Prijestonica Cetinje organizuje sa Narodnim muzejem Crne Gore, ujedno se obilježava Noć muzeja.
Pročitajte esej „Misterijum Luče mikrokozma“ Dimitrija Popovića, koji se nalazi u istoimenoj monografiji njegovih radova.
Misterijum Luče mikrokozma
Luča mikrokozma je jedno od najmističnijih ogledala nesagledivosti ljudskog bića
Prve spoznaje o vladici i pjesniku Petru II Petroviću Njegošu nisam dobio iz povijesne čitanke u osnovnoj školi koju sam pohađao na Cetinju (škola nosi Njegoševo ime), nego iz prirode, posredstvom Njegoševog groba.
Pamtim spektakularne ljetne oluje s munjama i gromovima nad Jezerskim vrhom i jeku grmljavine praćenu tutnjavom koje su me ispunjavale intenzivnim strahom. Kao da se nad Lovćenom bio kosmički boj, sudar nebeskih vojski iz Luče mikrokozma. U toj živoj slici prirode, čiji je okvir činio kameni obrub prozora, moju je pažnju najviše zaokupljao glavni motiv te kompozicije, Lovćen sa Njegoševim grobom.
Nakon posjete Njegoševom mauzoleju (2010) posmatrao sam onaj isti prostor koji sam prvi put vidio u djetinjstvu. Na zapadu u sivoplavoj izmaglici zalazio je kao krv crveni Sunčev disk. Na suprutnoj strani na istoku sijao je svjetložuti puni Mjesec. Kao da je u tim trenucima bila uspostavljena čudesna ravnoteža kozmičkog prizora koju je simbolički balansirala mistična snaga Njegoševog groba odnosno pjesnik sam.
U toj inspirativnoj tišini ljetnog predvečerja na vrhu planine javljale su se poetske slike Njegoševog spjeva prožete svim onim mislima o filozofskim i metafizičkim pitanjima koja su bila inspirativna osnova ili izvorište za ovaj ciklus radova.
Kompozicije ciklusa Luča mikrokozma nisu nastale kao ilustracije Njegoševog spjeva. To su radovi u kojima se odražava dio one kompleksnosti pjesnikovih misli što se projiciraju u metafizičku bit ljudskog bića, njegovo porijeklo i njegovu egzistenciju. Dakle, riječ je o djelima u kojima se odražava ono što su u mom senzibilitetu i svijesti izazivale Njegoševe poetsko-filozofske vizije transponovane u likovni govor slike.
Ono što čini osnovu na kojoj se koncipira ciklus Misterijum Luče mikrokozma jeste čovjekova svijest o kazni koju ispašta na Zemlji gnjezdilištu čovjekove nesreće. On je vječno proklet. Krasotu nebeskog voinstva smrtni nikad postići ne može. Čovjek je tragično biće. Njegošev se metafizički dualizam ogleda u padu duše, u njenom utamničenju u ljudsko tijelo. Ono je okov fizičeski, grobnica duše.
Posebnu dimenziju njegove zemaljske kazne čini samospoznaja kroz sjećanje na preegzistenciju. Duša se bori i muči kako bi se izbavila iz naručja mračne vladalice, iz materijalnog tijela i ograničenosti. (Pomišljam na Bodlerovog čovjeka i njegove dvije „simultane težnje“, jedna ka Bogu, druga ka Sotoni).
Dinamičnost Njegoševih poetskih slika inicira ili određuje dinamičan karakter likovnih kompozicija. Zato su u većini radova pokreti ljudskih glava usmjereni prema beskrajnom prostranstvu neba kao ispružene ruke koje teže nedohvatljivom. Dezintegrisanost ljudskog tijela simbolizira nepomirljivi konflikt čovjekove prirode koji se odvija u njemu samom.
Na niz pitanja koje nalazimo u Luči mikrokozma čije nam svako novo čitanje istovremeno približava i udaljava ovo djelo, pitanja o Bogu i Sotoni, dobru i zlu, zemlji i nebu, svijetlu i tami, o čovjeku i njegovoj tajni, o smislu postojanja Njegoš daje odgovor prije odgovora: Ovoga su u grobu ključevi.
Mi smo nemoćni pred apsurdnom spoznajom da se tajna brava nalazi duboko u nama. Pokušaj da se otključa prije smrti jest i ovaj ciklus radova nadahnut misterijom velikog spjeva.
(Izvor:Analitika)
