U Gradskoj Luci nešto prije 21 h preksinoć vezali su brod. Dočekali su ih rodbina, prijatelji, predstavnici Opštine, znatiželjnici, Gradska muzika Herceg Novi, mediji…

Uzbuđenje, radost, zagrljaji i priča, prvo Damjanova:

"Nismo očekivali ovakav doček, a imali smo odlično iskustvo, puno mjesta, ljudi koje smo upoznali. Ludilo! Jedrilačari koji pomažu jedni drugima… Planirao sam da idem oko Južne Afrike, ali kada sam došao do Šri Lanke vidio sam da ima 30-tak brodova. Niko se nije bojao radi gusara. Rekao sam neću da budem jedina kukavica, pa sam i ja krenuo gore, kroz Crveno more i skratio malo put. Ali nema veze, opet ću ja ploviti, možda za deset godina" kazao je Damjan a prenio Radio Jadran.

Doček nakon dvije godine, izvor:Radio Jadran

Od teškoća pamti izbjegnuti incident sa gusarima, ali i cijepanje jedara, sitne kvarove, što nije bilo ništa strašno.

Najteže im je bilo prvog dana kada su kretali iz Francuske, bilo je nevrijeme, nisu imali iskustva i nisu znali kako se brod ponaša. Bilo je i na brodu teško po desetak dana plovidbe od obale, razmišljanja samo da se vrate kući. Ni u Pacifiku nije bilo lako:

"Nezgodno je. Gdje god da idete, na bilo koje ostrvo treba minimum 5 dana. Ali, kada dođete tako vas stanovnici prihvate nevjerovatno, pitaju vas odakle ste, gdje ste bili, dovode u kuću na večeru", kazao je on.

Inače, Damjan priznaje da je bio loš kuvar, da je ribu dobro spremao Bojan. Tokom puta Meditaranom su ih posjećivali prijatelji, ali čim su se udaljili jedino rodbina:

"Dug je put, trebalo je odvojiti vrijeme i novac …upoznate dosta jedriličara. Tačno se vidi ko su pravi jedrilčari, koji ti odmah pomažu, a ko ljudi u čarteru", kaže Damjan.

Foto:Radio Jadran

Na  pitanje je li “stavio na papir” koliko ga je avantura koštala odgovara:

"Ne, ali sam znao da će me to neko pitati i jedino mogu reći da sam potrošio sedam kubika goriva", uz osmijeh priča Damjan kome je sada samo želja da se opusti sa rodbinom i društvom.

Lijepo je biti ponovo kući, dodaje drugi član posade, Bojan Aleksić:

"Bilo je malo loše more, ali ovdje je sve mirno. Putovanje je kratko trajalo, pa ćemo vjerovatno ići i drugi put", navodi Bojan i kaže da mu je bilo najteže zbog lošeg vremena od Galapagosa do Uskršnjih ostrva.

"I gusari su pokušali par puta da nas zaustave, kod Tajlanda i Đžibutija nismo stali i dobro smo prošli", priča Bojan.

Opisuje da su krenuli iz Francuske, preko Španije, Portugala, ka Herceg Novom, pa preko Grčke, Malte, Maroka, Kanarskih ostrva, Kariba, Uskršnjih ostrva, Gvineje, Indonezije, Tajlanda, Indijskog okelana, Crvenog mora, Džibutija, Egipata…nazad do Novog.

Damjanov brat, Srefan Vukićević priznaje da je bio sve vrijeme zabrinut za brata, ali da je, ipak, najviše zebla majka:

"Mislim da joj je oduzeo dosta godina života, ali naumio je da plovi oko svijeta i to je ispunio. Bili smo u kontaktu. Čak sam ga i vidio u oktobru, bio sam deset dana sa njim na brodu u Indoneziji. Ali nikada se ne bih usudio kao on da budem toliko na moru, deset dana je dovoljno. To je spartanski život na brodu. Jako malo ljudi je uradilo to što su Damjan i Bojan", priča Stefan.

Majka Branka kaže da je brojala mjesece i dane kada će se vratiti Bojan:

"On se javljajo i pričao kako im je bilo, a onda više nije bilo spavanja. Ali, eto, došao je i sada mogu mirno da spavam ne razmišljajući gdje je. Par puta mi je ispričao šta mu se dogodilo na brodu i briga me obuzimala", kazuje Damjanova majka, koja ne želi ni da čuje da joj sin ponovo namjerava na dugu plovidbu:

"Reći ću mu možeš gdje hoćeš kada ja umrem, ali nemoj dok sam živa. Rekao mi je da će ići motorom po Africi, a ja se nadam da neće. Treba ga oženiti da sjedi malo kući",dodaje ona.

Damjanov otac Savo kaže da je tokom ove dvije godine bilo sekiracije, očekivanja i nade:

"Hvala Bogu sve je dobro prošlo. Ja sam im se pridružio dva puta na dva predivna mjesta, na Tahitiju i u Singapuru. Bilo je sekiracije i zebnje, ali s druge strane i razumijevanja da je to jedan izazov koji čovjek može vjerovatno da ostvari samo jednom u životu. Malo je ljudi kojima je ovako nešto uspjelo. Ponosan sam i srećan što je na kraju sve lijepo završeno".

Na brodu „Daedalus Adventure”, uz crnogorsku vijorila se i zastava Herceg Novog, zato je, kako je kazao predsjednik Opštine Stevan Katić, bila i obaveza da sa potpredsjednikom Milošem Konjevićem dočeka moreplovce:

"Hrabri momci oplovili su čitav svijet i ponos su grada. Naša zastava vijorila se duž čitave rute. Pročulo se za Herceg Novi i odajemo im svako dužno poštovanje za hrabar gest. Slušajući kroz šta su sve prošli, to je pravi spartanski život koji su vodili. Nije bilo lako, ali tu smo da im odamo priznanje i zahvalimo što su promovisali Herceg Novi koji ih je dočekao i ispratio prije dvije godine",  istakao je Katić.

Ostaće i upamćen neobičan podvig jednog Novljanina i jednog Beograđanina , koji su katamaranom, dugim 13,96 metara, širokim 7.8 metara, preplovili 33 000 nautičkih milja na putu oko svijeta. Malo kraće nego što su prvobitno planirali , jer su i Atlantik prešli samo jednom i umjesto tri, ostali su dvije godine. Ali, dovoljno dugo, za dosta uzbudljivih priča s mora i okeana, nošeni vjetrovima, valovima, a iznad svega ogromnom željom za avanturom.

Izvor: Radio Jadran