U DEBITANTSKOM filmu "Mamaroš" reditelja i scenariste Momčila Mome Mrdakovića, duhovitoj, farsičnoj i zanimljivoj priči o sredovječnom muškarcu koji u životu ne umije da se snađe bez svoje majke, glavnu junakinju, majka Maru, igra Mira Banjac. Svjetska prava za distribuciju ove srpsko-francusko-njemačke koprodukcije (iza koje stoji i slavni tursko-njemački reditelj Fatih Akin) unaprijed je otkupio "Vajld banč", jedna od vodećih evropskih kuća, a prvu premijeru i takmičenje "Mamaroš" će imati uskoro, u glavnom programu 35. Moskva film festivala.
Riječ je o zaista fantastičnom scenariju, pametnoj i dinamičnoj priči, i meni je žao što smo, sticajem raznih okolnosti, toliko dugo, gotovo punih pet godina, morali da snimamo ovaj film - kaže za "Novosti" Mira Banjac, glumica koja je na filmu, televiziji i u pozorištu odigrala gotovo sve karakterne ženske likove ovog našeg podneblja. danas, u 84. godini, "Miri nacionale" sa raznih strana i dalje stižu ponude za snimanja.
* Bili ste majka u "Varljivom ljetu", u "Sjećaš li se Doli Bel", "Zaboravljenima", "Lijepim selima koja lijepo gore", "Buretu baruta"", ključnim ostvarenjima koja su obilježila jugoslovenski i srpski film. Kakva je vaša Mara u "Mamarošu"?
To je majka Kalamiti Džejn, jedna mala, građanska, beogradska žena - sve umije sama da uradi u životu, a ima sina, igra ga moj divni kolega Bogdan Diklić, koji ništa ne umije bez nje. Taj Pera jednog dana osvoji "zelenu kartu" i odlazi u Ameriku da bi se osamostalio, ali neće da ide bez majke. "Peripetija" počinje kad Mara krene da juri vizu "na crno" i napokon stigne u "obećanu zemlju", kod našeg čovjeka Žike koji ih je i zvao da dođu, i koji se tamo bog zna kako snašao. A nije se snašao uopšte i majka Mara počinje da se snalazi za obojicu. Snimali smo u Beogradu tokom bombardovanja, u Budimpešti i Njujorku, nijesam još vidjela film i bilo bi mi žao ako ne bi imao to što je njegov predložak.
* U jednom drugom planu, film se bavi i našim predrasudama prema Zapadu - Mara je ljevičarka i komunstkinja, koja ne podnosi Ameriku?
- Moma Mrdaković je malo insistirao na toj vizuri, zbog vremena kome generacijski pripada Mara, kada su žene bile aktivistkinje. Znam to doba, i sama sam živjela taj milje, i možda je zaista bilo potrebno negdje malo podvući Marina shvatanja. Ona stiže u jedan novi svijet kao komunistkinja, Amerika je za nju ono što je za bika crvena marama, toliko je inhibira. Ali, na kraju se sasvim dobro adaptira. Moram priznati da mene nije toliko zanimala ta linija filma, već ona suštinska, a to je odnos majke i sina.
* Koliko je vama lično bliska ova priča - i vi živite sami sa sinom
- "Mamaroš" je vrlo lična priča reditelja Mome Mrdakovića, prototip za lik Mare je njegova majka, a za nas glumce taj scenario bio je vrlo provokativan. Meni je ta vrsta "simbioze" između majke i sina strana, morala sam da "kopam" po sebi i da tražim takav odnos, jer sam sa svojim sinom oduvijek živjela drugačije. Malo smo otuđeniji nego Mara i Pera, moj sin se vrlo rano osamostalio, vjerovatno i zbog mog poziva. Nijesam imala toliko vremena da se bavim problemima djeteta, rješavao ih je uglavnom sam, i danas je naš odnos nešto što bi se moglo nazvati i duhovitim prijateljstvom. Moj sin je, inače, duhovitiji od mene. Ali, mislim da Mara nije usamljena na ovim našim prostorima i da ima dosta majki koje cijelog života na leđima nose svoje sinove. Pogotovu ih je bilo nekih prethodnih decenija.
* IMALI ste i mnogo ljubavi. Šta su danas vaša sjećanja, vaš vremeplov, vaša nostalgija?
- Kada bih počinjala život iz početka, ne bih sve isto izabrala. Preskočila bih cijelu mladost, koja nije bila lijepa. Bila je dosta tužna, u mladosti sam bila kao neka sprava, nešto što je ništa - bili su ratovi, bila sam odvojena od majke. Za mene je život počeo kad sam krenula da radim. Bilo je tu svega, naravno, i ljubavi. Možda nisu bile velike, ali su bile lijepe. Moje ljubavi su prolazile mimo javnosti i mene su moji muškarci voljeli. Nisam imala kraj sebe pogrešne osobe, valjda sam bila mudra da izaberem, zato sada nemam ljubavne rane. Smatram možda svojom inteligencijom i to što sam umjela da odem onda kada je trebalo.
(Izvor:Večernje novosti)