Obnovljena nadgrobna ploča danas se nalazi u Biskupskom muzeju u Bambergu i dar je porodice koja ju je pronašla i spasila od propadanja.

Direktor muzeja tvrdi da je Sofijin život poslužio kao temelj za priču o Snežani. Naime, baronica je odrasla u mjestu Lor na Majni, oko 100 kilometara zapadno od Bamberga, u sjevernoj Bavarskoj, a umrla je 1796. godine.

"Priča o njenom životu bila je dobro poznata početkom 19. vijeka", rekao je BBC-ju direktor muzeja Holger Kempkens.

Bajka o Snežani Jacoba i Vilhelma Grima objavljena je 1812, a svjetsku je slavu stekla kad je 1937. godine Volt Dizni po njoj napravio prvi dugometražni animirani film u istoriji. Ali bilo je i drugih adaptacija.

"Braća Grim su svoje knjige pisali na temelju priča koje su čuli od lokalnog stanovništva", kazao je Kempkens.

"Postoje naznake, ali to ne možemo sa sigurnošću da tvrdimo, da je Sofija poslužila kao inspiracija za Snežanin lik. Kada u današnje doba snimate film o nekoj istorijskoj ličnosti, u njemu imate i brojne elemente fikcije. Čini mi se da je to i ovdje slučaj. Istorijska osnova bez sumnje postoji, ali su neki elementi izmišljeni", rekao je, podsjetivši da su braća Grim dugo živjela u blizini Hanaua, od Lora na Majni udaljenog samo 50 kilometara.

Osamdesetih godina prošlog vijeka lokalni istoričar iz Lora, dr Karlhajnc Bartels, istraživao je postoji li sličnost između Sofijinog života i bajke, i ustanovio je sledeće:

Sofijin otac, plemić Filip Kristof fon Ertal ponovo se oženio nakon smrti prve supruge. Sofijina maćeha bila je dominantna žena koja je favorizirala vlastite kćeri.

Lor je gradić koji je nekad bio poznat po proizvodnji predmeta od stakla i ogledala. Sofijin otac bio je vlasnik fabrike ogledala, a u muzeju u gradiću izloženo je jedno od njih.

U bajci se spominje i strašna šuma, a šuma u blizini Lora u to doba je bila poznata po opasnim divljim životinjama, kao i razbojnicima koji su pljačkali prolaznike.

Snežana je, prije nego što je stigla do kolibe u kojoj žive patuljci pretrčala "sedam gora". Patuljci su radili u rudniku koji je zaista postojao nedaleko od Lora i danas je zapušten. Do njega se zaista može doći prelaskom preko sedam sedam brda ili brežuljaka. Uz patuljke u rudniku su tada radila i djeca. Svi su nosili zaštitne ogrtače.

Neki značajni djelovi bajke očigledno nisu nastali na temelju pojedinosti iz Sofijinog života - stakleni kovčeg, otrovna jabuka i princ koji ju je spasio.

Sofijin život nije imao srećan kraj poput onog u bajci. Djevojka je u mladosti oslijepila, nije se nikada udavala, a umrla je u samostanu u 71. godini.

Na Sofijinom nadgrobnomom spomeniku stoji: "Ovdje počiva plemenita heroina hrišćanstva spremna za uskrsnuće".

Kempkens smatra da je poruka značajna jer u vrijeme kada je živjela Sofija ženama se obično nisu podizali nadgrobni spomenici niti nadgrobne ploče, a Sofijina se dugo čuvala u staroj crkvi u Bambergu koja je na kraju srušena.

Potom je ploča postavljena na zidu bolnice koju je osnovao Sofijin brat. Kada je 1970. godine izgrađena nova klinika, nadgrobna ploča je uklonjena, ali sačuvala ju je jedna porodica iz Lora i kasnije poklonila muzeju u Bambergu.

BBC/Hina/N1