Nezvanične procjene su da najmanje 10 odsto ljudi koji učestvuju u igrama na sreću ima problem zavisnosti, ali država to ne prepoznaje jer još uvijek nemamo zvaničnu instituciju u kojoj bi se liječili kockari, piše Dan.

Za sada se taj problem jedino ozbiljnije shvata u nevladinom sektoru, a ADP Zid već godinama ima Savjetovalište Entera koje pomaže zavisnicima od kockanja. Prema riječima psihologa Maje Lješnjak iz Savjetovališta Entera, istraživanja pokazuju da se 85 odsto osoba od onih koji kockaju, kocka na zabavno-rekreativnom nivou, dakle nema problem s kockanjem. Ipak, kako kaže, 10 odsto osoba kocka na problematičnom, a preostalih pet na patološkom nivou.

“Prema MKB 10 Međunarodnoj klasifikaciji bolesti, patološko kockanje spada u kategoriju poremećaja ponašanja, odnosno poremećaja kontrole impusla i nagona (F63.0) i zahtijeva specijalizovan pristup. Jedan od mnogobrojnih faktora koji utiču na nastanak i razvoj zavisnosti od kockanja jeste i sredina, odnosno okruženje u kom osoba živi i djeluje. Veliki problem u Crnoj Gori je nekritičan stav prema kockanju i velika tolerancija na ovu pojavu. Ono što takođe predstavlja problem jeste i način reklamiranja mjesta za igranje igara na sreću i poruke koje se tim putem prenose”, kaže Lješnjak za Dan.

Kada govorimo o okruženju, Crna Gora je raj za kockanje, jer gotovo da nema ćoška da nema kladionice. Prema podacima Uprave za igre na sreću, u Crnoj Gori 16 privrednih društava priređuje kladioničarske igre i ima oko 600 kladionica, kao i preko 320 terminala.

Prema podacima iz posljednjeg izvještaja o radu Uprave, 22 privredna društva priređivala su posebne igre na sreću na automatima, u 92 automatkluba. Precizirano je da širom Crne Gore imamo preko 1.200 automata i oko 70 ruleta.

Prema ranijim podacima, vlasnici kladionica imali su tokom 2016. i 2017. godine čistu dobit od skoro 16 miliona eura. Tokom 2017. prijavljena su 2.572 radnika u tim objektima, a prosječna bruto plata im je bila 325 eura, što je neto od oko 200 eura, odnosno minimalna zarada.

Lješnjak navodi da se Savjetovalištu Entera zbog problema s kockanjem godišnje javi u prosjeku od 70 do 80 osoba.

“Najčešće su to članovi porodica osoba koje su u problemu, mada sve češće osobe koje kockaju na problematičnom ili patološkom nivou pomoć potraže lično. Proces tretmana za odvikavanje od kockanja traje minimum jednu godinu i započne ga u prosjeku 35 osoba godišnje. Na uspjeh tretmana u velikoj mjeri utiču motivacije klijenta, kao i podrška porodice i prijatelja”, ukazuje Lješnjak.

Iz Ministarstva zdravlja nijesu odgovorili zašto u Crnoj Gori ne postoji klinika za liječenje zavisnika od kocke, te kada će takva ustanova biti otvorena. Takođe, nema ni odgovora na pitanje koliko je zavisnika od kocke u Crnoj Gori.

Jedina institucija koja se bavi liječenjem kockara u Crnoj Gori je Centar za rehabilitaciju Kakaricka gora u Podgorici, ali se oni bave liječenjem svih vrsta zavisnosti, a ne samo kockanja. Na internet stranici Glavnog grada postoji poziv zavisnicima da im se jave.

Dan