Istražiteljima dodatno otežava potragu činjenica da posljednjih godina ubice koriste silikonske maske kao način da sakriju lik.

Maska je, proteklih godina, bez ostatka postala sastavni dio ubistava koje “potpisuju” kriminalne grupe. To se pomagalo za profi ubice može kupiti na internetu za 350 eura. Za tu cijenu se dobija maska koja garantuje potpunu kamuflažu lica, a istražiteljima znatno ometa istragu.

Trojica stručnjaka za bezbjednost iz Srbije i Crne Gore sa kojima su razgovarali iz Pobjede saglasni su da prikrivanje lica silikonskim maskama otežava otkrivanje počinilaca, ali ne i stopira istragu.

Kriminolog Darko Marinković navodi da prilikom krivičnih djela na javnim mjestima, prestupnici uvijek nastoje da se maskiraju. Nekad su to bile čarape preko lica, a danas silikonske maske.

“U prošlosti su prikrivanju lika pribjegavali razbojnici u bankama, poštama. Danas su česta ubistva na javnim mjestima, poput kafića, restorana, u baštama ili na ulici. Najčešći način maskiranja je u prošlosti bio navlačenjem ženskih čarapa na glavu ili kapa sa prorezima za oči, tzv. fantomki, dok su danas gotovo nezamjenljive silikonske maske za lice, koje se mogu nabaviti za relativno malo novca”, kazao je Marinković.

Dodaje da je problem u ranijim metodama bio taj što ih prestupnici nijesu mogli koristiti a da ne budu primijećeni.

“Privukli bi pažnju okoline. Stavljali bi ih na samom mjestu izvršenja, što je nosilo rizik da budu uočeni i kasnije prepoznati u policiji ili na sudu. Sa silikonskim maskama situacija je drugačija njihova prednost je u tome što ih izvršioci mogu staviti na lice prije nego se približe žrtvi, npr. u toaletu ili automobilu, haustoru, a zatim doći do mjesta izvršenja a da ne izazovu pažnju prolaznika”, kazao je Marinković.

Pojasnio je da silikonske maske prijanjaju uz lice i uklapaju se u boju kože, tako da ih nije lako i brzo uočiti, što prestupniku omogućava da ležerno i neprimijećeno dođe do žrtve i počini zločin.

Marinković napominje da kada policija ima na snimku ubicu, angažuje vještake koji, bez obzira što počinilac ima silikonsku masku, pokušavaju da ga identifikuju.

“Vještaci će uvidom u snimak pokušati da odrede visinu prestupnika ili njegove druge tjelesne karakteristike, poput specifičnosti hoda. Da bi se odredila približna visina radi se upoređivanje sa predmetima sa snimka, npr. ubica prolazi pored vertikalnog saobraćajnog znaka ili drveta u parku, na snimku se vidi položaj glave u odnosu na znak i ta veličina se izmjeri”, precizirao je Marinković.

On  ističe da je karakterističan hod ili način na koji trči ili hramlje od velike pomoći u istrazi.

“Takve činjenice će se utvrditi antropometrijskim vještačenjima. Ona ne mogu biti dokaz u postupku, da se na osnovu njih nedvosmisleno utvrdi identitet učinioca, ali u istrazi i te kako mogu biti od značaja za određivanje potencijalnog prestupnika. Riječ je o indicijama”, napominje Marinković.

Karakteristično je, prema riječima Marinkovića, da počinioci nastoje da sačuvaju masku, odnosno gledaju da ne padne u ruke istražiteljima.

“Razlog je što maska istražiteljima nudi obilje bioloških tragova iz kojih se može izuzeti DNK počinioca”, kazao je Marinković.

Njegov kolega kriminolog Darko Trifunović navodi da ne postoji savršen zločin, već nesavršena istraga. Kako kaže, kriminalci vjeruju da ako koriste silikonske maske mogu da ostanu neotkriveni, ali tako nije u praksi.

I on kaže da se počinioci ne otkrivaju samo prepoznavanjem lica, već i po hodu, držanju tijela, ožiljku, tetovaži, izvršenju krivičnog djela, oružju koje koriste. Navodi da počinioci korišćenjem ovih maski nijesu sigurni, jer se nekad dešava da upravo zbog nje, istražitelji dođu do počinioca.

Dodaje da većina kriminalaca pada na banalnostima, ali ne i profesionalci.

“Kad neko počini profesionalni zločin, to ukazuje na počionioca i sužava se krug osumnjičenih. U tom slučaju bitna je i žrtva”, napominje Trifunović.

Ističe da postoji mali broj ljudi koji pravi silikonske maske i da je poznato gdje mogu da se nabave. Iako je informisan da ih ima na internetu, Trifunović napominje da poručivanjem tih maski počinioci ostavljaju trag, a samim tim istražiteljima i mogućnost da ih pronađu.

On se prisjeća slučaja u Baru, gdje je počinilac otkriven bez obzira što je nosio silikonsku masku i što je u bezbjednosnim krugovima označen kao profesionalac.

“Plaćenog ubicu na biciklu nije spasila maska, već je predanim i detaljnim radom barske kriminalističke policije pronađen dokaz i rasvijetljen je zločin. Ubica je bio angažovan u Srbiji, ispostavilo se”, kazao je Trifunović.

Ova surova likvidacija dogodila se 18. jula 2017. godine kada je Zaječarac Nikola Jovanović prerušen u prosjaka, na biciklu, prišao žrtvi, Baraninu Igoru Mitroviću, i pucao u njega naočigled njegove porodice.

Kasnije se ispostavilo da je ubica višestruki povratnik u raznim krivičnim djelima koji je više mjeseci pratio žrtvu.

Da se radi o zabludi da silikonska maska može da ,,spasi ubicu, potvrđuje i kriminolog Velimir Rakočević.

“Svaki potencijalni izvršilac zločina treba da ima u vidu da postoje brojne metode identifikacije koje će prije ili kasnije nepogrešivo dovesti do učinioca krivičnog djela. Nošenje maski može samo da uspori istragu, a nikako da spriječi identifikaciju učinioca. Primjera radi, iako maskiran, ubica će biti otkriven pomoću tragova koji ostaju na mjestu zločina kao što su tragovi papilarnih linija, tragovi stopala, tragovi biološkog porijekla i slično. Naravno, tu su i brojne druge metode za utvrđivanje identiteta kao što su DNK, fonografija, specijalne istražne metode i slično”, pojašnjava Rakočević.

Savršeni zločin ne postoji za tim stručnjaka iz Uprave policije i Tužilaštva koji predano rade na rasvjetljavanju najtežih zločina. Vjeruju da će otkriti identitet napadača pod maskom koji je 27. avgusta ujutro u bašti restorana Korkovada u Budvi ranio Budvane Dragana Markovića i Gorana Slovinića, dok su sjedjeli za stolom sugrađanina Marka Ljubiše Kana. Ljubiša je izbjegao metke iz Škorpiona jer je ugledao maskiranog napadača i uspio na vrijeme da pobjegne.