To je ocijenila izvršna direktorica Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG), Marina Vujačić, na jednodnevnoj obuci za zaposlene u institucijama pravde o ljudskim pravima OSI i načinima obezbjeđivanja razumnih i proceduralnih adaptacija, a koji ima za cilj unapređenje komunikacije pravosudnih institucija sa OSI.

Obuka je dio projekta „Korak bliže pravdi za osobe s invaliditetom“ koji realizuje UMHCG, a koji je  finansijski podržalo Ministarstvo pravde kroz Javni konkurs za NVO u 2018. godini.

Vujačić je rekla da je na treningu 20-ak učesnika sa kojima se razgovara o garancijama prava OSI, s posebnim naglaskom na pristup pravdi.

„Komentarisali smo kako način na koji posmatramo OSI utiče na to na koji ćemo način garantovati njihova ljudska prava i kojim pristupom. Da li će te garancije zaista značiti nediskriminaciju, ravnopravnost, izjednačavanje mogućnosti i sve ono što su principi modernih ljudskih prava, ili ćemo imati norme koje su garantovane iz ranijih modela koje mogu biti omalovažavajuće i diskriminatorne za OSI“, kazala je Vujačić.

Ona je rekla da se naročito u oblasti socijalne zaštite, zdravlja i pravde koriste forumulacije koje mogu stvarati prepreke u praksi ili dovesti OSI u situaciju da odustanu od borbe za svoja prava, „iako je namjera zakonodavca i zakonopisca bila najbolja“.

„Ako polazimo od činjenice da osobama s invaliditetom treba pomoć, a ne omogućiti uslove za ravnopravnost onda možemo doći u situaciju da imamo negativne odredbe, koje dovode do toga da su OSI zavisne ne samo od svojih porodica, nego i od sistema i da u takvoj zavisnosti ne ostvaruju svoja prava na dostojanstven način i da nailaze na različite prepreke i u pristupu pravdi“, pojasnila je Vujačić.

Prema njenim riječima, u nekim zakonima postoje loše norme koje ne definišu mogućnost izbora OSI.

Ona je pojasnila da se u postupcima pred sudovima osobama sa fizičkim invaliditetom ili korisnicima pomagala navodno izlazi u susret time što se ročište organizuje na drugom mjestu.

„Ne vidi se problem u sudu kao instituciji koja je nepristupačna, nego se se pod znacima navoda udovoljava OSI što ne bi smjelo da bude dugoročno, već samo prelazno rješenje“, istakla je Vujačić.

Bez razmišljanja i široke slike o OSI i razumijevanja njihovih prava i mogućnosti ne može se, kako smatra, ništa uraditi.

„Sistem, prije svega mora da prihvati da ima zastarjela rješenja i da mora da mijenja zakonske odredbe, ne samo u oblasti pristupa pravdi, nego i u mnogim drugim oblastima gdje je horizontalno zakonodavtsvo povezano i gdje dolazi do prepisivanja normi. I kada se prihvati da će to omogućiti ne samo OSI da uživaju svoja prava, već i sistemu da jednostavnije funkcioniše, imaćemo mnogo manje prepreka u praksi“, kazala je Vujačić.

Promjena percepcije kroz promjenu zakona, kako je rekla, mora da dovede do dugoročnijih rješenja koja „nekada zahtjevaju vrijeme, ali mislim da je važno da za početak budemo svjesni da crnogorsko zakonodavstvo mora da pretrpi ozbiljnije promjene da bismo mogli govoriti o poštovanju prava OSI“.

„Da više makar ne govorimo o garancijama, nego o primjeni. Jer smo mi i dalje na nivou da pričamo o garancijama prava OSI, a ne samo o primjeni“, zaključila je Vujačić.