„Upornost i istrajnost su veoma bitni u životu. Želio sam da se krstim prije krajnje operacije prilagođavanja pola, nisam htio na operaciju bez blagoslova", kaže devetnaestogodišnji Adžić za BBC na srpskom.

Na dan krštenja, obukao je tradicionalnu crnogorsku narodnu nošnju i sa kumom krenuo ka Hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici.

„Oduvek sam želio da nosim nacionalnu nošnju i kum mi je rekao - nema što, nosićeš je na krštenju.

„Momak koji iznajmljuje nošnje, inače islamske vjeroispovesti, nije htio da mi naplati iznajmljivanje kada je čuo da ću je nositi na krštenju", priča Adžić.

Fotografije koje je objavio na Fejsbuku nakon krštenja obišle su Balkan.

„Crkva napravila korak naprijed u odnosu na državu"

„Vukovo krštenje je jako važno za cijelu LGBT zajednicu i cio Balkan. Koliko sam upoznata, Vuk je prva trans osoba koja nije prošla cijelu tranziciju, a krštena je u pravoslavnoj crkvi", objašnjava za BBC Bojana Jokić iz nevladine organizacije LGBT Mreža Progres iz Podgorice.

Jokić podsjeća da Crna Gora ima strategiju koja predviđa donošenje Zakona o rodnom identitetu, ali naglašava da još nije ni u proceduri.

„Ne postoji ni radna grupa koja se bavi tim nacrtom. Trans osobe u Crnoj Gori još uvijek ne mogu da promijene oznaku pola i lično ime u dokumentima prije operacije genitalija", kaže.

U Vukovoj ličnoj karti i dalje stoji žensko ime - Milena. Tako će ostati dok ne dođe do krajnje faze korekcije pola - operacije genitalija.

„Ipak, crkva je uvažila Vukov identitet, uprkos tome što on nije završio tranziciju - upisali su ga u knjigu krštenih pod muškim imenom", kaže Bojana.

To je, smatra ona, veliki korak napred.

„Crkva je, u odnosu na državu, napravila ogroman iskorak".

Vukovo sklonište

Vuk već devet mjeseci živi u Skloništu LGBT Mreže Progres u Podgorici koje finansira Ministarstvo za ljudska i manjinska prava.

„Dugo sam bio izložen nasilju i odlučio sam da odem iz porodične kuće. Ušao sam u Sklonište kao neko ko je dugo trpio fizičko zlostavljenje", priča Adžić.

Pod istim krovom, od otvaranja 2013. godine, prošlo je više stotina ljudi iz regiona, kaže Jokić iz LGBT Mreže.

„Borba koju Vuk vodi treba da služi kao primjer i mnogo starijim trans ljudima i cjelokupnoj LGBT zajednici", dodaje.

Šest mjeseci nakon što se preselio u sklonište, Vuk je još jednom preživio nasilje.

Vijest o prebijenom trans muškarcu iz Crne Gore obišla je region.

„Krenuo sam na selo, u kuću koju je sagradio moj pokojni otac. Tamo sam pošao da osjetim svog oca - u toj kući smo proveli mnogo vremena zajedno", kaže.

U selu kraj Kolašina, sve je bilo u redu dok sedmog dana nije otišao na spavanje.

„Probudilo me je kucanje na vratima. Kada sam otvorio vrata, visoki muškarac ih je gurnuo i osjetio sam jak udarac otvorenom šakom. Pao sam od siline udarca i onda su me dvojica uhvatila i držala dok me je ovaj tukao", sjeća se.

Trojica muškaraca su puštena da se brane sa slobode, priča Vuk i dodaje da više ne ide u rodno selo.

„Ovo je nova dimenzija nasilja - nečija smjelost da ti dođe u kuću, prebije te i ode. Ostave kao psa. Osjećam se strašno poniženo jer sam dozvolio trojici momaka, koji su vjerovatno bili pijani, da u mene utjeraju strah da nisam siguran više u svojoj kući, koju su gradili otac i majka", kaže.

Crkva i nasilje

Kada je skinuo narodnu nošnju posle krštenja, Vuk se spakovao i krenuo na put u Albaniju.

Tamo je na seminaru o LGBT pravima - u budućnosti želi da se bavi aktivizmom.

„Mislim da su ljudi kao ljudi stvoreni da pomažu jedni drugima", kaže Adžić.

Jovan Uličević, direktor nevladine organizacije Spektra iz Podgorice, kaže da je Vukovo krštenje značajno za sve vjernike u Crnoj Gori.

„Značajno je za sve trans osobe koje su vjernici i vjernice, ali i za vjernike iz opšte populacije kojima crkva predstavlja određeni autoritet i koji se ugledaju na zvanične stavove crkve", kaže Ulićević.

Ipak, ističe da Vukov slučaj ne smije da ostane usamljen.

„U prošlosti je zabilježeno nekoliko slučajeva kada je Crkva koristila govor mržnje govoreći o LGBT zajednici. Sjetimo se izjave mitropolija Amfilohija - Što plod ne rađa, u oganj se baca - kada je 2013. govorio o Povorci ponosa.

Važno je preuzeti odgovornost za govor mržnje koji je uticao da LGBT osobe češće doživljavaju nasilje", kaže Ulićević.

Iako Vukovo krštenje smatra važnim, Ulićević kaže da je potrebno „još mnogo" da bi LGBT zajednica u Crnoj Gori osjetila da ju je crkva prihvatila.

„Ovaj slučaj ne mora nužno da znači da Crkva prihvata cijelu LGBT zajednicu. Mislim da je potrebno još mnogo djela kako bi nas uvjerili da Crkva priznaje i lezbejke, bi osobe i gej muškarce", kaže.

Vuk Adžić

Religija i LGBT zajednica

„Kao što je Vuku bilo važno da uđe u instituciju koja zastupa veru koja je njemu, intimno, mnogo važna, tako će biti sutra nekome drugom", dodaje Ulićević.

Za Adžića, crkva je mjesto na kome ne treba da se krije.

„Za mene, to je jedino mjesto, gde ne treba da se krijemo. Tu se vidi naša duša i ono što smo uradili u životu", kaže.

Dodaje da je predrasuda da biti LGBT znači biti nevjernik.

„Među nama ima pravoslavaca, katolika, muslimana i raznih drugih religija. Ipak, ima mnogo ljudi koji veruju u Boga i idu u crkvu, ali ne kao ja, javno, već u Crkvu idu prikriveni", dodaje.

Adžić je bez skrivanja zatražio blagoslov za krštenje.

„Ja sam sa ljudima u Mitropoliji razgovarao kao Vuk. Jer, kada bih se danas predstavio kao Milena, gledali biste me čudno", smije se.

Skoro dvije godine od kada je započeo proces tranzicije, Adžić se sprema za konačnu operaciju prilagođavanja pola - operaciju genitalija.

„Nisam htio na operaciju bez blagoslova. Objasnio sam im o čemu se radi, prihvatili su i rekli - hajde da probamo".

BBC na srpkom