Standardni model, koji fizičari prihvataju kao trenutno najbolje postojeće tumačenje svemira, njegovih sastavnih dijelova i sila, ima nekoliko ozbiljnih problema. Primjera radi, ne uspijeva izmiriti kvantnu fiziku i teoriju relativnosti, ne objašnjava misteriju tamne materije i tamne energije niti zašto postoje čak tri generacije fundamentalnih čestica.
Weinstein na svojim idejama, koje bi trebale objediniti fiziku, radi već 20 godina. Njegova teorija temelji se na konceptu prema kojem postoji 14-dimenzionalni ‘observerse’ koji u sebi ima ugrađen poznati četverodimenzionalni prostorno vremenski kontinum. Interakcije između ova dva segmenta mogu se uporediti s odnosom između gledalaca na tribinama stadiona i fudbalera na terenu – navijači (ograničeni na četiri dimenzije) vide što se događa na terenu (koji predstavlja 14 dimenzija) i te aktivnosti utiču na njih, međutim, istovremeno su udaljeni i ne mogu vidjeti sve detalje.
U matematici observersea nema tamne materije koja nedostaje. Weinstein kaže da nam se samo čini da masa nedostaje zbog toga što se Standardni model temelji na asimetriji ljevorukosti i desnorukosti te materije i antimaterije. Njegova teorija nema ovu asimetriju, a razlog zbog kojeg ne možemo lako otkriti tamnu materiju je to što u obseversu, kada je prostor relativno ravan, ljevoruki i desnoruki prostori postaju odvojeni pa dvije strane nisu svjesne jedna druge.
‘Zamislite duševnog bolesnika čija lijeva i desna strana nisu svjesne jedna druge’, kaže Weinstein i dodaje: ‘Imali biste situaciju u kojoj svaka strana osjeća da je asimetrična uprkos tome što bi svako ko vidi obje polovine zajedno vidio simetričnu osobu čija je lijeva ruka u ravnoteži s desnom.’
Prema teoriji geometrijskog jedinstva tamna energija je jedna od fundamentalnih sila zajedno s gravitacijom, elektromagnetizmom, jakom i slabom silom. Ova sila razdvaja, a njena je snaga u svemiru promjenjiva. Konačno nova teorija predviđa postojanje više od 150 elementarnih čestica od kojih bi većina trebala imati neka egzotična svojstva kao što je električni naboj veći od jedan. Naboji poznatih čestica kao što su elektron i proton te njihove antičestice uvijek su jedan, bilo minus ili plus.
U istorije je bilo dosta naučnika koji su tvrdili da bi njihove radikalne ideje mogle riješiti probleme fizike, međutim, nisu sve naišle na veliko odobravanje niti su se pokazale uspješnima. Zanimljivo je da Weinsteina više vrhunskih naučnika shvata vrlo ozbiljno, a što je najvažnije njegova je teorija jako provjerljiva. Na temelju nje mogle bi se u LHC-u potražiti brojne čestice.
Edward Frenkel, matematičar s University of California u Berkeleyu, koji o geometrijskom jedinstvu s Weinsteinom raspravlja već godinu dana, kaže da će teorija biti vrijedna za matematičare bez obzira na fizikalne implikacije. ‘Mislim da matematičari i fizičari trebaju Ericove ideje shvatiti vrlo ozbiljno’, rekao je.
Nego ima fizičara koji su skeptični. Jim al-Khalili, nuklearni fizičar na University of Surrey, kaže kako mu se čini da su Weinsteinove tvrdnje previše grandiozne. ‘Jedna bi stvar bila da njegova teorija nudi neka skromna predviđanja, naročito ona koja se mogu eksperimentalno potvrditi, ili da objašnjava fenomen ili mehanizam koji druge teorije ne uspijevaju, međutim, on griješi jer previše obećava’, kaže Al-Khalili.
David Kaplan, teoretičar čestica na Johns Hopkins University u Baltimoreu, smatra da je sjajno da neko ko nije direktno uključen u akademsku zajednicu može predstaviti nešto tako koherentno. ‘Ima mnogo ljudi koji dolaze splja s ludim teorijama, nego nisu ozbiljni. Eric je ozbiljan’, kaže Kaplan koji ipak smatra da teoriju treba razmotriti veći broj naučnika.
Trenutni kandidat za teoriju svega je M teorija, odnosno teorija
superstruna prema kojoj su sve čestice koje znamo zapravo, na najnižoj
nivou, vibrirajuće petlje energije. Nego uprkos deceijama istraživanja
vrhunskih naučnika M teorija ne uspijeva predstaviti eksperimentalno
predvidljive rezultate.
(Izvor: Tehnologija.me)
