"Jedinstvena duhovna atmosfera prijestonog Cetinja nas obavezuje da se osvrnemo na neprolazne stubove crnogorske duhovnosti i državnosti. Najgorostasniji među njima svakako je Vladika Rade, vladar i duhovnik koji je svojim književnim djelom proslavio Crnu Goru i ostavio nam bogatu zaostavštinu koju i danas simbolično njegujemo – dodjelom Njegoševe nagrade. Literarno djelo koje duže od dva vijeka slovi kao posebna i potvrđena vrijednost ne samo crnogorske, već južnoslovenske i evropske književnosti i kulture", kazao je Đukanović.

Naglašavajući da je sasvim prirodno što je Crna Gora utemeljila i decenijama održala književnu nagradu koja nosi njegovo ime, u znak poštovanja prema vladaru, pjesniku i filozofu, čija je misija bila da Crnogorce približi prosvijećenim narodima.

"Kao što stvaralaštvo Petra II Petrovića posjeduje univerzalni pečat i nadilazi naše granice, i ovo se priznanje dodjeljuje piscima sa nekada jugoslovenskih, a sada regionalnih prostora. Tako i Crnogorci s ponosom baštine veliko i umno djelo Njegoševo, koje je ujedno duhovno nasljeđe svih mislećih ljudi, posebno na prostorima koje je i sam zbližavao. Njegoševo djelo, ta luča besmrtna, ima istinski zavičaj u predjelima slobode i duha. „Naša zemlja, mati milionah“, kaže Pustinjak Cetinjski: pjevajući o čovjekovom usudu u svom i pređašnjem vremenu, ali i sa rijetkim proročanskim darom. Sva crnogorska vremena stapaju se u zlatni vijenac njegovih stihova. Oni su i podsjetnik i putokaz našeg opstajanja. Podsjećam da Njegoševa nagrada datira od 1963. godine i da je njen prvi dobitnik bio crnogorski pripovjedač i romansijer Mihailo Lalić, autor djela neposredne sinteze etičkog i estetskog. Lalićeva baklja ostvarenog književnog talenta, poput mnogih drugih ovdašnjih kulturnih pregalaca, plemenita je i bolna, ispisana u istovremenom pulsu antifašizma i vrhunske literature, naveo je Đukanović.

On je naveo da ovaj čin, kao i naša ukupna nastojanja da unapređujemo kulturni ambijent, pokazuju da savremeno crnogorsko društvo teži visokim umjetničkim dometima.

Ističući da svijest o važnosti očuvanja i afirmacije kulturne i državne prepoznatljivosti, podrazumijeva našu otvorenost prema drugim kulturama i različitim umjetničkim izrazima.

"Sve to je u dosluhu sa Njegoševim tvoračkim darom, njegovim težnjama da snagom pera ukaže na dramu i slobodarstvo svog naroda, kao i da afirmiše neprevaziđenu moć riječi. Traje Njegošev genij, traje njegov književni zavjet Crnoj Gori. Ne samo našim stalnim povratkom njegovom djelu i neprestanim tumačenjima i ponovljenim izdanjima, već i djelima svih onih stvaralaca koji su se srodili sa umjetničkim simbolima tvorca Gorskog vijenca. Njegoševo djelo u kontinuitetu inspiriše i podstiče, opominje, podučava i čini pjesnika našim sagovornikom i našim savremenikom", kazao je predsjednik Crne Gore.

Naglašavajući da treba sačuvati dostojanstvo Njegoševe nagrade kako bi vrednovala ona intelektualna stremljenja koja su u funkciji kreativnog promišljanja svijeta i stvaranja estetskih znakova čija je imaginacija – vanvremena.

Ocjenjujući da priznanje koje nosi Njegoševo ime treba da ostane prestižno u razdoblju koje donosi nova iskušenja i za knjigu i za svijet.

"Književnost kao beskonačno traganje razumijeva i srpski književnik Jovica Aćin, ovogodišnji dobitnik Njegoševe nagrade za roman „Srodnici“. Njegova bliskost s junacima, saosjećajnost i humanistička nota u brojnim knjigama je traganje za smislom života. Upravo kao što je i djelo pisano u stvaralačkoj osami – u bliskoj korespodenciji sa samotničkom pozicijom koju je odabrao naš Njegoš: „Dužnost mi je tihost, dužnost mi je mudrost.“ Nesvakidašnja posvećenost pisanoj riječi kojoj je decenijama predan Jovica Aćin, kao pripovjedač, esejista, romanopisac, prevodilac i urednik, ovjenčana je ovim priznanjem. Čestitam književniku Jovici Aćinu na Njegoševoj nagradi. Njegovo će ime biti uklesano na počasnoj ploči pored toliko značajnih pisaca – srodnika sa ovih prostora kojima je Crna Gora ukazala čast nagradom sa imenom svog najvećeg pjesnika", poručio je Đukanović.