Tim povodom Nikolaidis će biti gost Festivala FORUMA TOMIZZA, koji se već četrnaest godina održava pod sloganom: „Međunarodni pogranični susreti, Trst-Kopar-Umag“.
Osim promocije romana (Kopar, 30.5) autor će u petak u Ljubljani (31.5) sa prevodiocem Sonjom Polanc i urednikom Zrakogleda, Gašperom Malejem, imati konferenciju za medije. Biće to prilika da, uz predstavljanje izdanja izdavačke kuće Zrakogled, autor, koristeći teze iz eseja Vladimira Vojinovića, novinarima iznese nastajanje i regionalni proboj najnovije crnogorske književnosti i crnogorskog jezika.
Potom će biti upriličen i susret sa konzulom Crne Gore u Sloveniji Vojislavom Kovačem.
Prevod, štampanje i promociju Nikolaidisovog romana u Sloveniji pomogli su Traduli (Javna agencija za knjigo Republike Slovenije) i Ministarstvo kulture Crne Gore.
Odlomak iz eseja Vladimira Vojinovića:
Knjiga Valdinos Jovana Nikolaidisa svjedoči o nastanku jedne primorske varoši i njenom trajanju do najnovijih vremena. Međutim, riječ je o svojevrsnoj antiutopijskoj konstrukciji koja pokušava da se suprotstavi svim poznatim i dostupnim modelima ljudske egzistencije. Osnivači varoši su gubavci, a zadah leproznih je gnojivo netaknutoj prirodi. Valdinos je zapravo prostor natopljen krvlju, krastama i strastima. To je prostor odbačenih bolesnika, asketskih mudraca i seksualno žednih žena. U tom prostoru muškarac i žena ravnopravno participiraju u procesu sveopšteg truljenja. A kroz sve rukavce valdinoške povijesti provodi nas kroničar ili uvodničar, koji nam poput tumača otkriva polja neobjašnjivog, neizrecivog i od čitaočevog oka – skrajnutog. Iz te igre kroničara sa valdinoškom poviješću, izbijaju glasovi i sudbine koje isijavaju s bezmalo mitskih i legendarnih visina. Uprkos brojnim narativnim segmentima koji nose testimonijalnu i ideološku funkciju pripovijedanja, i koji na trenutke pobijaju sve dominantne religijske koncepte, Valdinos nije knjiga lišena vjere. Naprotiv, Valdinos je pokušaj uspostave nove religije, koja, prema riječima kroničara, jeste religija apsolutne sumnje.
Razumije se, tematika i motivski opseg nijesu samo ono što valja u pomenutoj narativnoj avanturi, oni su samo segmenti Nikolaidisove arhitektonike, sazdane od, poslužimo se strukturalističkim vokabularom, suptilnog vajanja vremena, glasa i načina.
Knjiga Jovana Nikolaidisa u podnaslovu je određena terminom „pripovijesti“. Savremeni crnogorski pisci na taj način ne tretiraju svoje rukopise. Tom vrlo hrabrom činu imamo zahvaliti zbog toga što se rukopis dijelom oslanja i na kontinuitet crnogorske književnosti. Śetimo se samo Pripovijesti crnogorskih i primorskih i biće nam jasno koje paradigmatske ključeve ova knjiga sobom nosi. A možemo i to reći - zahvaljujući tematici i hronotopima pripovijesti – i ova knjiga je u podnaslovu mogla ponijeti određenja crnogorske i primorske.
(Vladimir Vojinović: „Jedno djelo iz književnosti s podstanarskim statusom“)
(Izvor:RTCG)
