Niko nije siguran za porijeklo ovog savjeta, ali je sveprisutan na internetu.

Prema riječima Stjuarta Galoveja, vanrednog profesora za fiziologiju, vježbe i prehranu na Univerzitetu Stirling, kao ljudi imamo taj homeostatični sistem i kada nam je potrebna voda osjećamo žeđ.

"Ako pijete vodu kada ste žedni, održavate nivo vode u vašem tijelu približno 1-2% od idealnog stanja. Za većinu ljudi, to je apsolutno u redu. Čak i za sportiste, gubitak vode od jednog postotka je zanemariva količina da bi izvršila uticaj na njihove performanse. Dakle, iako žeđ neće nastupiti sve dok ne izgubite malo vode, to nije nužno loša stvar", navodi profesor Galovej,prenosi Index.

Kako postajemo stariji, osjećaj žeđi može oslabiti i tada dehidracija može postati prijetnja. Slična je situacija i s djecom. Zbog toga se pretpostavlja da je savjet piti vodu prije nego što osjetimo žeđ izvorno bio namijenjen roditeljima, zbog djece, i starijim osobama, ali sada zdravi, odrasli ljudi piju velike količine vode u misiji da pruže tijelu ono što mu treba.

Sa druge strane, kada je riječ o hidrataciji, postoji mnogo činjenica.

Farmaceutske firme nisu zainteresovane za istraživanje prednosti besplatnih resursa, a dehidracija nije hitno pitanje javnog zdravlja koje zahtijeva finansiranje od strane države. To ostavlja profitabilnu sivu zonu koju industrija pića može iskoristiti.

Kako nas uvjeravaju, voda brzo pročišćava i omogućava zdravu kožu koja sjaji, bistre oči i rezerve energije. Profesor Galovej kaže da je detoksikacija s vodom glupost i da naši bubrezi rade veoma dobar posao razvrstavajući šta se treba zadržati u tijelu, a čega se treba riješiti.

Poboljšava li voda izgled naše kože?

"Iako dehidracija nije dobra za vašu kožu, kada postignete određen nivo unosa tečnosti, pod uslovom da ste zdravi, svaki višak vode biće izbačen iz organizma", kaže Bav Šergil dermatolog konsultant i počasni predavač na Univerzitetu u Mančesteru.

Osim, ako ne pijete više vode nego što organizam može izbaciti.

Amanda Burls, profesorica u penziji i stručnjak za javno zdravlje sa Siti univerziteta u Londonu, upozorava da nas ispijanje previše vode može ubiti. Prema njenim navodima, intoksikacija vodom nastaje kada količina elektrolita u tijelu postane neuravnotežena prekomjernim unosom vode, narušavajući funkcije mozga.

Sa druge strane, kaže se da je dehidracija jedan od najčešćih uzroka pojave glavobolje. Profesorica Burls je 2015. godine napisala kritičku ocjenu dokaza na tu temu, sa zaključkom da hronična blaga dehidracija može pokrenuti glavobolju i da u tom slučaju povećani unos vode može pomoći. Međutim, potreban je veći, metodološki ispravan pristup, nasumično kontrolisanih ispitivanja, da bi se potvrdila učinkovitost.

Dakle, ponovno je tu siva zona.

Koliko nam zaista treba vode?

U SAD, kao i kod nas, popularan je savjet da se pije osam čaša vode, što je oko dva litra dnevno, koji je preporuka nutricioniste Fredrika Starea 1974. godine, koji je zapravo predložio šest do osam čaša vode, navodi Gvardijan.

Ipak, koliko nam je zaista potrebno vode regulišu vanjski faktori, kao što je količina aktivnosti, vremenske prilike, ali i naša fiziologija. Ako tražite savjete na temu konzumacije vode, možete naći odgovor da su potrebne četiri do šest čaša vode za zdrave odrasle osobe, koji dolazi od uglednog američkog izvora kao što je Harvard Medikal Skul kao i da se sva pića koja popijemo računaju, čak i diuretici kao što su kafa ili čaj.

Galovej je 2016. godine testirao hidrirajući potencijal različitih napitaka i otkrio je da litar piva ne hidrira ništa manje nego litar vode. Slično ovome, litar instant kafe koja sadrži 212 mg kofeina ima isto hidrirajuće djelovanje kao i voda. Mlijeko još više hidrira, a učinkovito je i kao rješenje za hidrataciju kod ljudi koji imaju dijareju. Iako ne postoji zeleno svjetlo za korištenje kaloričnih napitaka, ipak je dobro znati da se šoljica čaja ili krigla piva računaju kao unos vode.

Koliko nas je ozbiljno dehidrirano? Niko ne zna, ali Galovej je jednom prilikom proučavao unos tečnosti kod radnika u Kardif pozivnom centru i ustanovio je da će mnogi ograničiti unos tečnosti kako bi povećali svoj učinak.

"Pretpostavljamo da se na sličan način ponašaju vozači kamiona koji prelaze velike udaljenosti jer ako unosimo dovoljno tečnosti, trebalo bi da idemo u toalet negdje između pet do sedam puta dnevno", zaključuje Galovej.