Otvaranje izložbe počelo je neobičnim performansom. Publika na Cetinju bila je u prilici da (prije nego uđe u Atelje i pogleda fotografije i film) vidi umjetnika koji leđima okrenut publici visi sa drugog sprata kuće u kojoj je Atelje smješten.

- Čitava izložba u tri segmenta zapravo se bavi stanjem tijela i upućuje na individualno tijelo u jednom društvu. U ovom radu „Pokaži rukom gdje te boli“ to su fotografije-komunikacija između supruga, koji je nepokretan, i supruge koja mu piše. Riječ je o tijelu koje je rezultat agresije na tijelo koja se desila prije 15 godina. I rezultatu stanja tog tijela 15 godina kasnije – objašnjava Miljanović.

U dokumentarnom filmu „Da li namjeravate da me lažete“, sa profesorom Vesom (Sovilja), inače profesorom kod kojeg sam četiri godine studirao, i koji je „otac“ moje umjetnosti, koji je snimljen povodom njegovih 30 godina stvaralaštva, ja sam se u jednom trenutku dogovorio sa policijom da ga uhapse. Tu se stanje tijela mijenja u trenutku snimanja, u trenutku dešavanja umjetnosti – kaže Miljanić.

Na ivici

Umjetnik je poznat po tome da njegovo stvaralaštvo krasi moto „U službi umjetnosti“, a ovaj film predstavlja još jedan korak u njegovom traganju da sazna gdje su granice umjetnosti i koliko neprijatna ona može biti.

- Treći rad je ovaj performans koji se zove „Na ivici“, a on je zapravo odgovor na neugodno etičko i moralno pitanje koje sam sebi postavio „da li ja treba da ispijam šampanjac na izložbama na kojima eksploatišem teška stanja ljudi. Je li u redu da ja u Njujorku, Veneciji, evo sad na Cetinju uživam. Performans je zapravo na toj rubnoj poziciji galerije, jer pozicioniram svoje tijelo između artificijalnog prostora galerije i spoljašnjosti kojom se radovi bave. Umjetnik tj. ja sam spoj između te dvije stvarnosti. Taj performans je jedan katarzičan, sublimatičan stav prema toj izložbi, i svaki put pokušavam da izdržim što je duže moguće. Ne da ja pokazujem nešto, nego da pokušam svoje tijelo dovesti u tu nezavidnu ravan. To je jedno rubno stanje tijela, rubno u odnosu na život, rubno u odnosu na mogućnosti komunikacije. U ovom radu iako ne vidimo to tijelo, pokušavamo da stvorimo sliku tog tijela i to ponekad može da bude brutalnije od same slike. U radu sa profesorom Vesom direktno smo očevici te brutalnosti. I u performansu, to je vrlo očigledno – objašnjava umjetnik.

Na pitanje kako se osjeća dok izvodi performans Miljanić je kazao da se tada pomire njegova etika i moral.

Pitanje etike
Umjetnost Bosne i Hercegovine, i bivše Jugoslavije, nakon rata je ogromnim dijelom eksploatisala tuđu nesreću. Ja se bavim time ali postavljam pitanje da li umjetnici treba da na tome zarađuju, da li umjetnici treba da se šetaju po Berlinu, Parizu, Njujorku, dok ti ljudi kojima oni posvećuju radove i dalje trunu u toj nekakvoj rupi. To je pitanje etike koju umjetnost mora da ima. To je pitanje morala koje umjetnik mora da postavi, jer umjetnik nadasve mora biti moralan i etičan. Time se velikim dijelom ova izložba bavi – poručio je Miljanić nakon što je skoro pola sata visio iznad Ateljea Dado.

(Izvor:Pobjeda)