KADA je Peter Handke, nedavno u Čačku, iznenada odlučio da prevede Disovu pjesmu „Možda spava“ na njemački, pročita je umjesto zahvalnog govora za Disovu nagradu, a rukopis pokloni gradskoj biblioteci, potvrdile su se riječi Milovana Danojlića da je veliki austrijski pisac sa našom, usamljenom, iz svijeta isključenom zemljom, utvrdio sestrinsku srodnost.
Zakleti usamljenik, u sporu sa duhovnom i društvenom klimom zapadnog svijeta, primio je 29. maja posebnu plaketu 50. Disovog proljeća za književni opus i širenje istine o srpskoj kulturi i tradiciji.
Ko je veče uoči dodjele ove nagrade obilazio čačanske kafane, mogao je da vidi Handkea za stolom i olovkom u ruci, kako grozničavo prevodi Disovu pjesmu, trudi se besomučno oko svake riječi. U saradnji sa prijateljem i prevodiocem Žarkom Radakovićem, preveo je prvih pet strofa koje je pročitao na dodjeli. Posao koji nije stigao da završi nastavio je sjutradan, i sa istom strašću dovršio prevod preostale četiri.
(Izvor:Večernje novosti)