"Taj akt (Ukaz) je jedan od osnivačkih današnje Srpske pravoslavne crkve“, napomenuo je Jovanović.

"Ta crkva stvorena je od tri autokefalne crkve: Kraljevine Srbije, Karlovačke mitropolije sa katedrom u Sremskim Karlovcima i autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve, zatim od eparhija koje su ranije bile pod jurisdikcijom Vaseljenske partijaršije, te od eparhija Dalmatinske i Bokokotorske koje su pripadale autokefalnoj Bukovinsko-dalmatinskoj crkvi“, naveo je Jovanović.

Dok je usvajan ukaz, podsjeća Jovanović na društveni i politički kontekst toga vremena, u Crnoj Gori je bila oružana pobuna protiv vlasti Kraljevine Srbije, protiv odluka Podgoričke skupštine, a srpska vojska je, u proljeće 2020., strahovitom oružanim terorom, uništila Rovačku republiku, uz puno žrtava.

Crkva bez tomosa

"Ta novoformirana crkva nije imala tomos. Radilo se na divlje. Proglašava se autokefalna crkva bez tomosa što je tada, u praksi istočne pravoslavne crkve bilo nezamislivo“, kazao je Jovanović i dodao da je crkva iz Carigrada dobila tomos tek dvije godine kasnije, 1922. i to po načelu ikonomije (zarad veće koristi, moguće je zanemariti određena kanonska pravila).

Odluke Sinoda, bez saglasnosti suverena, nisu pravosnažne

Na Rješenju Svetog sinoda o ukidanju Crnogorske pravoslavne crkve, bila su dva regularna potpisa, a sedam je bilo članova toga organa, kazao je Jovanović.

"Petorica regularnih članova nije dalo potpis na ukaz o ukidanju autokefalne CPC“, ukazao je Jovanović.

Da bi odluke Sinoda bile legitimne, morala je za njih glasati većina, odnosno bila su potrebna četiri glasa, naglasio je Jovanović.

Sinod, nadasve, i nije imao pravo da donese takvu odluku, pa i da je svih sedam članova dalo saglasnost. Jovanović pojašnjava da bi odluke Sinoda, koje se tiču spoljnih poslova, bile pravosnažne, potrebna je bila saglasnost ministara i naposletku suverena Crne Gore.

"Kralj Nikola nikad nije dao saglasnost na odluke Podgoričke skupštine, ni na odluku Sinoda“, istakao je Jovanović.

Mitropolit SPC Amfilohije "čuva“ pisana dokumenta Sinoda

Dokument sa četiri potpisa, od kojih su samo dva validna (Mitofana Bana i Kirila Mitrovića), objavio mitropolit crnogorsko primorski SPC Amfilohije početkom 2000. "misleći da će time da dokaže neke svoje tvrdnje, a dokazao je da nije u pravu“, napominje Jovanović.

"Prema mojoj procjeni, Amfilohije danas ima oko 1.800 pisanih dokumenata Sinoda Crnogorske crkve, koje mu je na jedan kriminalan način dala crnogorska Vlada 1997/8., odnosno izvjesni Kalezić, direktor državnog Arhiva. On je Amfilohiju, bez ikakvih fotokopija, bez ikakvog prava da to uradi, uručio ogromnu arhivu Sinoda CPC. Amfilohije je danas selektivno objavljuje“, saopštio je Jovanović.

Pristup toj arhivi je, dodaje, nemoguć istraživačima. "Amfilohije posjeduje nešto što je vlasništvo države jer Sinod je bio državna ustanova u Crnoj Gori, kao što je i Crnogorska crkva bila državna crkva u Kraljevini Crne Gore“, naglasio je Jovanović.

"Ne možete dokumente, koji su državni, da držite kao privatni arhiv“, napominje on.

I porodične knjige dinastije "na čuvanju“

I matične porodične knjige dinastije Petrović Njegoš (u kojima su zapisani podaci o rođenju, smrti, vjenčanju, krštenju...) drži privatno lice i daje ih kome i kad on to hoće ili kako mu to kažu iz SPC, rečeno je u "Živoj istini".

"To bi trebalo da bude predmet krivične istrage. To je otuđenje državne imovine“, smatra Jovanović.

Jovanović je potanko objasnio zašto su besmislene tvrdnje o "osam vjekova autokefalnosti Srpske pravoslavne crkve", o SPC kao osnivaču države Crne Gore... Jednako argumentovano pokazao je kontinuitet nezavisnosti Crnogorske crkve - Cetinjske mitropolije, od Povelje Ivana Crnojevića 1485, do njenog konačnog ukidanja 16. novembra 1931. usvajanjem Ustava SPC.

U "Živoj istini" Vladimir Jovanović navodi i imena svještenika SPC koji su na određeni način, između dva rata i tokom socijalističkog perioda pokazivali sklonost ka obnovi autokefalne CPC.  

Izvor: Antena M