Sud je u više navrata vraćao optužnicu na dopunu istrage, ali se sada optužnim aktom Višeg državnog tužilaštva Milošević tereti da je 10. oktobra 2016. godine na Cetinju ispalio smrtonosne hice u Đuričkovića, a ne Mašanović kako je to bilo predstavljeno prvobitno.
Milošević, Vujačić i Mašanović optuženi su da su kao saizvršioci ubili Đuričkovića i sa umišlajem doveli u opasnost život Milorada Radulovića.
Promijenio iskaz
U tužilaštvu je u martu ove godine ponovo svjedočio Radulović koji je promijenio iskaz od 2016. godine. On je na ponovnom saslušanju tvrdio da je Milošević sa mjesta suvozača pucao u Đuričkovića, a da je Mašanović vozio. Radulović je pred tužiocem naveo da je Milošević tada ispalio više hitaca. Ispričao je i da je njegov prvobitni iskaz neistinit i da je odlučio da ponovo svjedoči kada je saznao da je Miloševiću nakon saslušanja u Višem sudu ukinut pritvor. On je obrazložio da je osjetio strah, ali i da je imao moralnu obavezu da ponovo svjedoči kako zbog sebe tako i zbog pokojnog Đuričkovića. Svjedok je naglasio da niko na njega nije vršio pritisak da promijeni iskaz. Takvu odluku je donio „bez obzira na eventualne posljedice“.
Na jučerašnjem ročištu prilikom razmatranja optužnice, branilac Miloševića, advokatica Natalija Karadžić kazala je da njen klijent nije počinio krivično djelo koje mu se stavlja na teret. Ona je ukazala da je optužnica vraćana u nekoliko navrata i da se u posljednoj verziji pojavljuje iskaz Radulovića koji je drugačiji u potpunosti od onog koji je dao 2016. kada je njegovo pamćenje bilo svježije.
Ona je zatražila da se provjeri kredibilitet svjedoka Radulovića jer smatra da mijenjanja iskaza ima za cilj da se Milošević strpa u zatvor. Karadžić je zatražila da sud nakon ocjene svih dokaza odbaci optužbe protiv njenog branjenika jer su neosnovane.
Prigovori odbrane
Advokatica Bojana Franović smatra da optužni akt sadrži netačne podatke, a odnose se na Vujačića i Mašanovića. Prema njenim riječima, nije tačno da se protiv Mašanovića na Kosovu vode postupci za veći broj krivičnih djela jer je on pravosnažno osuđen za dva krivična djela – teška tjelesna povreda i nedozvoljeno držanje oružja.
Franović je zatražila da se iz spisa predmeta izdvoji iskaz Radulovića kao pravno nevaljan. Ona je istakla da je Više tužilaštvo bilo dužno da protiv Radulovića pokrene postupak zbog davanja lažnog iskaza.
Franović je ukazala i da tužilac prilikom saslušanja svjedoka nije obavijesti advokate okrivljenih, ali jeste zastupnika porodice Đuričković, čime su „stavljeni u neravnopravan položaj“. Ona smatra da treba i da se izdvoje mjere tajnog nadzora jer su urađene protivno ZKP-a i Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima. C. H.
Komentari