O romanu Milorada Popovića, koji je prisustvovao dodjeli nagrada, žiri je saopštio sljedeće: „Pišući o Crnoj Gori Popović piše i o Hrvatskoj (kao i Albaniji, Makedoniji) i njenoj ratnoj i tranzicijskoj zbilji, što ga čini dodatno zanimljivim hrvatskoj čitateljskoj publici.
Karakteristike romana su slojevitost vremenskih tokova, paralelne sudbine, kombinacija realističkog i postmodernističkog pripovijedanja, citatnost, ubacivanje likova iz stvarnog života pod pravim imenima, ali i intrigantna i uzbudljiva priča koja drži čitateljevu pažnju od početka do kraja. (…) Mala, osobna priča od koje Popović polazi prerasta u roman o užasima povijesti, ideološkim lomovima i prijelazima iz jednog u drugi ideološki obrazac te polazi od lokalne priče, ali na svim razinama funkcionira i izvan nje“.
Popovićev roman publikovan je prošle godine u suizdavaštvu hrvatske Frakture i crnogorskog OKF-a i za kratko vrijeme je osvojio brojne simpatije šire čitalačke publike kao i stručne javnosti. Značajno je napomenuti i to da je po prvi put jedno djelo izvan hrvatskog književnog jezika predloženo za renomiranu nagradu.
Nagrada za sliku jednog vremena
U obrazloženju žirija stoji da su „Božanska dječica“ roman „u kojem se bolest pojedinca promatra i tretira kao općedruštvena bolest, u kojoj je majka samo egzemplar općih mjesta sveopće bolesti mjesta i vremena. Negdje na rubovima eseja, ili barem minimalističke refleksivne proze, ona progovara o zaplašivanjama i zabranama, strahu pojedinca od autoriteta, sputavanju slobode mišljenja i posebice trpnoj poziciji žene u tom i takvom društvu i svijetu. Stilski minimalizam samo je krinka ispod koje se krije mnoštvo emocija, intimnog razotkrivanja i autentičnih mračnih slika jednog vremena i društva.“
U finalu su, pored pomenutih djela, bili roman „Planet Friedman“ Josipa Mlakića i dvije zbirke priča – „Nahrani me“ Romana Simića Bodrožića i „Pukovnik Beethoven“ Damira Karakaša. Nagrada Jutarnjeg lista za najbolje prozno djelo dodijeljena je 13. put. Odluku o pobjednicima donio je petočlani žiri u kojem su bili Gordana Crnković, Dario Grgić, Ivan Lovrenović, Teofil Pančić i Jagna Pogačnik.
Za djelo iz područja publicistike nagrada pripala Slobodanu Šijanu za „Kino Tom – Antonio G. Lauer ili Tomislav Gotovac između Zagreba i Beograda“.
(Izvor:Pobjeda)
