Malena Hushpuppy (Quevenzhane Wallis) je okružena ljudima koji izgledaju kao da su odavno digli ruke od civilizacije. Oni lutaju predjelom u improvizovanim čamcima i sklanjaju se u kuće koje su većinom napravljene od smeća. U stalnom su strahu da će brana jednog dana pući zbog topljenja polarnih kapa i da će voda prekriti njihove domove. Ipak, ne rade ništa kako bi se pripremili za potencijalnu opasnost. Dane traće čavrljajući i ispijajući alkohol i ne opterećuju se pripremama za sprečavanje katastrofe. Uvjereni su da će najsnažniji preživjeti i da priroda ima plan nezavisan od njih.
Jednog dana zemlja počinje da se trese tako snažno kao da će povratiti svoju utrobu. Hushpuppy ima utisak kao da čuje lomljavu i topljenje glečera na udaljenom Antarktiku. Vidi papke divljih bikova kako udaraju o sante leda i vodu koja počinje da navire sa svake strane. Niko u selu ne preduzima ništa. Niko nije spreman da se suoči sa opasnošću koja stiže. Niko ne zna šta da radi, osim djevojčice, koja preuzima kormilarenje izgubljenom zajednicom i bori se da ih sačuva od smrti. Ona će im dokazati da imaju ulogu u svijetu i da čine djeliće slagalice od kojih zavisi univerzum. Pokazaće im da, iako predstavljaju majušni dio svijeta, mogu učiniti da cijeli kosmos propadne ako se nalaze u neskladu sa njim.
Bez kalkulacija
Odavno u filmskom svijetu nije viđeno ništa kao što je film „Beasts of the Southern Wild“. Većinu filmova koji su rađeni iz perspektive djeteta je teško pratiti. Zbog pretjeranog ubjeđivanja u dječji talenat često djeluju naivno, nategnuto i izvještačeno. Režiser ovdje ne pravi takvu grešku, niti zapada u zamku kalkulisanja i kontrolisanja djevojčicinih pokreta. Ovdje se svijet koji okružuje Hushpuppy vidi na potpuno isti način na koji ga vidi djevojčica.
Štaviše, slabi budžet filma uspijeva da obogati film. Primorava režisera Bena Zeitlina da izmisli sopstveni jezik pripovijedanja. Zeitlin koristi ručnu kameru, koja se trese i na momente iritira nestabilnošću. Da, kamera se trese, ali se trese i um djeteta koje pokušava da shvati svijet oko sebe. Kamera traži svoje mjesto na isti način na koji djevojčica traži sopstveno mjesto pod suncem. Kamera pleše kao i izgubljeno dijete u potrazi za smislom i na magičan način dočarava realnost njene svakodnevice.
Prirodnost glume
Teret koji mala Hushpuppy nosi na ramenima na momente izgleda tako neizdrživ da gledalac poželi da uđe u ekran i oslobodi je pritiska. Za to je najviše zaslužan sjajni duo, mlada Wallis i Dwight Henry, koji glumi njenog oca. Henry je sjajan kao nesigurni otac, koji pokušava da sačuva svoje dijete tako što će ga slomiti i pripremiti za surovi svijet u kojem živi. Glumac je uvjerljiv i kada je zastrašujući, i kada je topao, ali najviše kada je kombinacija ovo dvoje.
Naravno, bez fantastične Wallis „Beasts of the Southern Wild“ ne bi postao jedan od najboljih filmova koji slave život. Wallis i Fatima Ptacek ( „Curfew“, Shawn Christensen, 2012.) su dva najbolja „događaja“ koja su osvježila svijet filma u posljednjih nekoliko godina. Prirodnost kojim odiše ekran kada Wallis uperi krupne oči ka svijetu je gotovo nestvarna. U kombinaciji sa sjajnom režijom čovjeka koji zna šta želi, to čini da film „Beasts of the Southern Wild“ postane jedan od najnezaboravnijih ostvarenja prošle godine.
Najmlađa glumica ikada nominovana za Oskara
Ljepuškasta Wallis je imala samo pet godina kada je pobijedila više od dvije stotine djevojčica na audiciji za ulogu Hushpuppy. Snimanje filma je završeno kada je imala sedam, a za Oskara u kategoriji najbolje glavne ženske uloge nominovana je dvije godine kasnije. Time je devetogodišnja Wallis postala najmlađa glumica ikada nominovana za najprestižniju nagradu Akademije. Interesantno je da je ovu godinu obilježio dvostruki rekord u kategoriji najbolje glavne ženske uloge. Naime, glumica Emmanuelle Riva je nominovana u 85. godini života za ulogu u filmu „Amour“, postavši najstarija glumica nominovana u ovoj kategoriji. Ipak, ni Wallis ni Riva nisu osvojile nagradu, već je ona otišla u ruke Jennifer Lawrence za ulogu u filmu „Silver Linings Playbook“.
(Izvor:Pobjeda)
