Drama o „drugačijima“
Istoimeni film nakon decenije posjavio se i u pozorišnoj verziji i iznova je signalizirao da se ovi naši prostori vrlo malo, sporo ili nikako ne mijenjaju u odnosu prema „drugima“ i „drugačijima“. U tome, svakako, i treba tražiti razlog zbog čega se Matanić nakon decenije opet bavio dramom koja kroz ljubavnu priču i lezbijski odnos dvaju djevojaka prikazuje naličje naših današnjih društava. Matišić i Matanić jasno pokazuju da se i danas može biti sve, samo ne gej, da se sve može tolerisati i prihvatiti, osim lezbijske i homoseksualne ljubavi. „Slika“ za to je i činjenica da je, prvi put u istoriji hrvatskog pozorišta zabranjen jedan plakat za predstavu, kao što se to dogodilo za „Fine, mrtve djevojke“, uoči premijere. Na plakatu su bila prikazana dva kipa Blažene Djevice Marije u zagrljaju.
Glumac, dramaturg, reditelj, scenarista i jedan od najpoznatijih hrvatskih pozorišnih i filmskih stvaralaca Filip Šovagović, kaže da je povlačenje plakata jedno od obilježja predstave, ali ne i glavno.
- Plakat za „Fine, mrtve djevojke“ je jedini koji je „skinut“. To mu je omogućilo poziciju da postane jedan od značajnijih kazališnih plakata, mada ima i boljih. I predstava je gledana, dobro je primaju svugdje gdje igramo, i ima i neke druge karakteristike, mimo tog plakata – smatra Šovagović.
Stav društva
Glumica Ivana Roščić, kaže da predstavu vidi kao vid bunta protiv predrasuda i netoleracije koja se danas još srijeće na svakom koraku. Po riječima Nataše Janjić Lokas, koja igra Mariju, jednu od junakinja ove ljubavne priče, nije bilo opterećenja dok su radili predstavu.
- Pitali smo se da li je ta tema o stavu našeg društva prema gej populaciji još živa, da li je ona šokirala u vrijeme kada je napravljen film, prije deset godina, a sada više ne. Splet okolnosti i događaja koji su uslijedili u Hrvatskoj vezanih za borbu za prava gej populacije, stav crkve, odnos društva, baš u isto vrijeme kada smo počeli raditi predstavu, pokazali su nam, nažalost, da je ova tema i te kako živa…Čini mi se, ipak, vrlo bitnim što smo ovu temu obradili i na sceni. Jer, u Hrvatskoj se, iako ulazi u Evropsku uniju u ovom trenutku dok mi gostujemo u Budvi, ništa nije promjenilo u odnosu na proteklu deceniju – kazala je Nataša Janjić Lokas.
Ona je takođe istakla da je prvi put gostovala na festivalu Grad teatar, i da se osjećala prelijepo zbog divne budvanske publike.
Sjajne glumačke kreacije ostvarili su i Živko Anočić, kao Danijel, stidljivi, skrušeni momak koji postaje silovatelj, Nela Koscis, Darko Milas, Biserka Ipša, Franjo Dijak, Ana Kvrgić, Janko Rakoš, Nenad Cvetko, Sven Medvešek, Đorđe Kukuljica.
Dokle ide granica cenzure
Prema riječima glumice Nataša Janjić Lokas, nevjerovatno je da se u 2013. godini plakati za predstave još zabranjuju.
- To nas je sve u prvi mah potreslo i zapitalo dokle ide granica cenzure. Svi smo reagirali, ali plakat, nažalost, nijesmo uspjeli vratiti. Uz dužno poštovanje svim vjernicima kojima smo, navodno, povrijedili vjerske osjećaje, kako je javno saopšteno, nama to nije bila namjera. Jer, umjetnost se uvijek kroz povijest igrala kontekstima, općim nasljeđem i propitivala ga, ironizirala – izjavila je Nataša Janjić Lokas.
(Izvor:Pobjeda)
