JEDNO od najčešćih pitanja za svakog umjetnika je da opiše svoje radne navike. U knjizi "Dnevni rituali", objavljenoj nedavno u Americi, Mejson Kari je na jednom mjestu sakupio zanimljive anegdote o dnevnoj rutini velikih svjetskih umova. Ono što je počelo kao blog na internetu preraslo je u veoma cijenjenu i traženu knjigu u kojoj su predstavljeni kratki profili 160 poznatih romanopisaca, slikara, pjesnika, filozofa, filmskih reditelja, naučnika, kompozitora...
Autor objašnjava da njegova knjiga ne opisuje kreativne procese, već samo okolnosti u kojima veliki znalci stvaraju svoja djela. Mada su njihove radne navike i mali rituali različiti, ipak se naziru neke sličnosti. Tako, na primjer, među piscima ima onih koji se uklapaju u stereotipe boema, koji svoje romane ili stihove pišu uz svesrdnu "pomoć" alkohola, drugi pak najbolje rade trijezni i u ranim jutarnjim časovima...
Jedna od najneobičnijih anegdota u ovoj knjizi vezana je za ime slavnog Betovena koji je najbolje note komponovao uz pomoć šolje kafe pripremljene od tačno 60 samljevenih zrna. Čudnu naviku imao je i njemački pjesnik Fridrih Šiler kome je za pisanje bio neophodan miris trulih jabuka (?), zatvorenih u fioci radnog stola. Autor više od 400 detektivskih romana i tvorac lika inspektora Megrea, Žorž Simenon inspiraciju je, navodno, tražio u naručjima brojnih žena. Procenjuje se da je njegov spisak "inspiracija" dug nekoliko hiljada...
Značajno mjesto u Karijevoj knjizi zauzima i srpski genije Nikola Tesla. Po riječima autora, veliki naučnik radio je svakodnevno od podne do ponoći, a tačno u 20.00 silazio je na večeru u hotelu "Valdorf Astorija", u kome je živio godinama. Među mnogim Teslinim osobenostima nalazi se i ona da nije počinjao sa obrokom dok ne izračuna zapreminu onoga što je na tanjiru.
Betoven, Prust, Sartr dijelili su ljubav prema kafi, ali ih je, po ekscentričnosti i neumjerenosti, nadmašio Balzak. Slavni francuski pisac išao je u krajnosti i "radne orgije zamjenjivao orgijama svakojakog zadovoljstva". Tokom radnih sati imao je "brutalni raspored", tvrdi Kari.
Balzak je odlazio u krevet u šest popodne, a ustajao u jedan iza ponoći. Onda bi uslijedio neprekidni sedmočasovni rad, zaliven desetinama šoljica kafe. Njegovi prijatelji tvrdili su da je pio i do 50 dnevno - piše Kari. Ovakvo pretjerivanje je, vjerovatno, uticalo na Balzakove brojne zdravstene probleme i preranu smrt u 51. godini.
I dok su se neki umjetnici zadovoljavali kafom, drugi su tragali za jačim stimulansima - amfetaminima. Kada je 1939. započeo rad na knjizi "Moć i slava", za koju je vjerovao da će biti njegov najznačajniji roman, Grejem Grin je riješio da istovremeno napiše jednu popularnu knjigu, koja će mu donijeti novac. Tako je prije podne pisao triler "Povjerljivi agent", a popodne "Moć i slavu". Da bi izdržao takav tempo, uzimao je amfetamine dva puta dnevno. Kao rezultat, pisao je 2.000 riječi dnevno, umjesto uobičajenih 500. Ali, Grin je ubrzo shvatio opasnosti uzimanja veštačkih droga, pa je naredne romane pisao bez stimulansa.
Izmučen zbog pretjeranog rada, vina i cigareta, a premalo sna, Žan-Pol Sartr se tokom pedesetih okrenuo "koridranu", miksu amfetamina i aspirina, koji je u to vrijeme bio popularan među pariskim intelektualcima. Prepisana doza bila je jedna do dvije tablete dnevno, ali je Sartr uzimao 20 pilula dnevno. To ga, ipak, nije spriječilo da napiše svoje djelo "Kritika dijalektičkog uma".
Truman Kapote je pisao svoja djela ležeći na krevetu ili sofi, sa neizbježnom cigarom. Ipak, u pepeljari pored njega nije smjelo da bude više od dva opuška, i "petkom nikada nije počinjao niti završavao nešto".
Značajan dio knjige Kari je posvetio "ljubiteljima alkohola". Na pitanje da li su veliki umjetnici bili i "veliki pijanci", autor je ponudio zanimljiv odgovor:
- Poslije mnogo istraživanja shvatio sam da iako su mnogi velikani pretjerivali u piću, samo su rijetki pili alkohol "u radno vrijeme" - tvrdi Kari.
Sa njim se slaže i francuska književnica Žorž Sand koja je u svojoj autobiografiji, pored ostalog, zapisala:
- Ne vjerujem da je pijani Bajron napisao onako divne stihove. Inspiraciju možete dobiti u svakom trenutku, bili pijani ili ne, ali kada je potrebno da te svoje misli pretočite u neku formu - morate kontrolisati svoj um.
Mnogi stvaraoci su, ipak, našli način da budu "pod kontrolom" nekoliko sati dnevno, i mortus pijani ostatak dana, poput Frensisa Bejkona. Osim slabosti prema kocki, engleski slikar je pio neumjerene količine alkohola, ali bi uvijek ustajao u cik zore da slika. "Volim da radim mamuran, tada je moj mozak pun energije i jasnih misli", govorio je Bejkon.
Slavni Ernest Hemingvej je još jedan primjer alkoholičara preko većeg dijela dana i noći i marljivog autora tokom jutra.
- Moj otac je uvijek izgledao svježe, kao da je spavao cijele noći u izolovanoj kući i sa povezom preko očiju - otkrio je njegov sin Gregori.
Zaključak Karijeve knjige jeste da ne postoji jedinstven recept za stvaranje, ali svi velikani su, ipak, pronašli svoj "metod".
(Izvor:Večernje novosti)
