Obje predstave prva na sceni Amfiteatra na Svetom Stefanu, druga na Terasi između crkava, ne samo da su oduševile publiku i dobile ovacije, nego su izazvale i buru pravih emocija, piše Pobjeda.
Nakon drame „Prst“, sa Milicom Stefanović i sjajnom Jasnom Đuričić, u publici je bilo i suza, što se danas ipak tako rijetko viđa u teatru. Priča Doruntine Baše o svekrvi i snahi, smještena u postratno vrijeme, u prvi plan iznosi tu strašnu dramu o onima koji su nestali, o kojima njihove porodice ni danas ne znaju ništa, o onima koji nisu bili ratnici, ali su svejedno bili pokupljeni i stradali. Radnja komada događa se na Kosovu, ali i bilo gdje na Balkanu, bilo gdje u svijetu, nakon bilo kog rata, što ovu temu čini univerzalnom...
U drugi plan, kroz sudbinu dvije nesrećne žene, Zoje i Škurte, otvara se i pitanje položaja žena u tim patrijarhalnim, epskim i mačo društvima, koja još uvijek nadvladavaju ženski lirski svijet“, kaže Ana Tomović u razgovoru za Pobjedu.
Prema njenim riječima te dvije žene koje ne mogu više zajedno, a ne mogu ni jedna bez druge, koje povređuju jedna drugu, i što se jače povređuju, to se više osjećaju živim, vidimo u danu kada je tačno deset godina od nestanka sina, odnosno muža...
„Najuzbudljiviji su bili sjajni tekstovi, toliko dobro napisani. Milena Marković je već toliko poznata u regionu, njene drame izvode se i u inostranstvu, poznata je i kao scenaristkinja i pjesnikinja, a „Brod
za lutke“ je već pokupio toliko nagrada. Doruntina Baša je stvarno otkrovenje, ona je divna osoba i sjajna spisateljica, vrlo poetična. Zahvaljujući toj svojoj poeziji koju ima unutar rečenice, podjsetila me je negdje na pisanje koje ima Milena Marković, baš zato što i njene rečenice nisu uobičajene, njen način pogleda na svijet nije uobičajen, njene okolnosti nisu bile uobičajene. Moram priznati da je „Prst“ bio vrlo „tvrd orah“, skoro da sam „slomila zube“ dok smo ga radili, jako smo se mučili dok nismo pronašli ključ kako da emocija tog teksta, suština i sadržaj izađu napolje. Lutali smo, prije nego što je predstava izašla u ovom obliku u kome je vidjela i publika u Budvi. U svakom slučaju, obje predstave zasnivaju se na dva vrlo strastvena, neobična i uzbudljiva teksta, a za mene kao rediteljku uvijek je zanimljivo i provokativno kada se neko tako suštinski bavi pitanjima žene“, kazala je ona.
(Izvor:CDM)
