Ističu da kao prilog ovoj tezi ide činjenica da su dva veoma važna strateška dokumenta po životnu sredinu, „Smjernice o pravcima razvoja ekološke države“ i „Nacionalna strategija održivog razvoja“, uključivala brojne projekte, koji su podrazumijevali velike ekološke devastacije poput: istraživanja i eksploatacije nafte i gasa, dugoročni rad termoelektrane i otvaranje novih rudnika uglja, velike hidroelektrane na vodotocima važnim za biodiverzitet itd.

"Ne samo da smo 29 godina fingirali status „ekološke države“, nego se ovaj kontinuitet  nastavlja i kroz proces sprovođenja evropskih i međunarodnih standarda zaštite životne sredine. Nakon 13 godina od potpisivanja „Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju“, Crna Gora još uvijek ne sprovodi pravne norme koje je prenijela u zakone. Ono što smo uspjeli prenijeti u zakone za 13 godina rada na njima, je većinom neprimjenjivo u skorijoj budućnosti, poput odredbi vezanih za upravljanje otpadom, zaštitu prirode, kvalitet vazduha i voda, klimu itd.", navode iz Koalicije 27.

Prema njihovim riječima, najbolji pokazatelj institucionalnog zapostavljanja životne sredine je devetogodišnje, očigledno, kršenje Zakona o upravljanju otpadom (2011, 2016), koji propisuje privremeno skladištenje komunalnog otpada na jednu godinu.

"Devet godina kasnije cijeli gradovi koriste ove lokacije kao gradska smetlišta, bez plaćanja nadoknade (koja je bila propisana, a potom i ukinuta kasnije) i čine veliku štetu po životnu sredinu i zdravlje ljudi. Naime, niti je došlo do izgradnje regionalnog centra za životnu sredinu za sjever Crne Gore, niti je sistem selektivnog odlaganja i sakupljanja otpada zaživio, kako bi se zaustavilo odlaganje na postojećim odlagalištima ili barem smanjila količina odloženog otpada na istim. Štaviše, plan je da se ovo pitanje rješava budućim Državnim planom upravljanja otpadom, što bi značilo poslije 2021. godine. 

Sa druge strane, u „ekološkoj državi“, sve fekalije iz više od polovine gradova Crne Gore završavaju direktno u rijekama, jer postrojenja ni poslije više decenija nisu izgrađena ili nisu stavljena u funkciju, dok je  upitna je i primjena standarda i način funkcionisanja kod izgrađenih kolektora", navodi se u saopštenju Koalicije 27.

Poslednjih godina prirodni resursi, čak i u zaštićenim područjima, su se kako isitiču, našli pod udarom katastrofalne devastacije, uglavnom od strane privatnih investitora i koncesionara, u čemu su državne institucije učestvovale stvarajući pravni okvir i ambijent za pretakanje i devastaciju vrijednosti ovog javnog dobra u privatnu korist.

"Kao posljedicu ovog djelovanja imamo građanske proteste širom Crne Gore, koji opravdano brane svoje rijeke, šume, čist vazduh i prirodne prostorne cjeline", navodi se u saopštenju. 

Strateške i procjene uticaja su kako ističu iz Koalicije 27, jalovi procesi koji ne opravdavaju svoju suštinu, a to bi bilo da odbacuju štetne planove i projekte i unapređuju samo one koji su održivi, uz rano informisanje, razumijevanje odlučivanja i saglasnost lokalnih zajednica.

"Ne samo da je građanima oduzeta moć odlučivanja, kao što je to u pitanju izgradnje malih hidroelektrana ili šumskih koncesija, nego se informacije o planovima i devastaciji životne sredine proglašavaju tajnim, što je trenutno slučaj po pitanju projekta izgradnje autoputa Bar – Boljare i devastacije rijeke Tare. 

Nova zaštićena područja, poput Ulcinjske solane, Zete, Cijevne i Komova, postoje samo na papiru, jer nema efektivnog upravljanja i zaštite prirode u istim. Nacionalni parkovi Prokletije i Skadarsko jezero nemaju prostorne planove posebne namjene, niti adekvate kontrole, obzirom da gotovo svaki dan svjedočimo krivolovu, nelegalnoj gradnji, sječi ili šumskim požarima.

Ovo što smo prethodno pomenuli je samo dio problema kada je u pitanju zaštita naše bogate prirode i životne sredine, a koji se svrstavaju u onih 10 oblasti koje čine Pregovaračko poglavlje 27 – Životna sredina i klimatske promjene.

Trebalo bi nam, na žalost, još mnogo prostora da bi pisali o problemima industrijskog zagađenja od strane željezare Toščelik i Kombinata aluminijuma koji višedecenijski traju a ove kompanije same po sebi sve manje donose ekonomsku isplativost pri čemu je teško očekivati konkretno rešavanje ekoloških problema. Sanacija starih i napuštenih rudokopa je takođe jedan od važnih ekoloških problema. Takođe dugotrajni problemi su i kvalitet vazduha u brojnim gradovima, opasnosti od zaostalih hemikalija u starim industrijskim kompleksima itd.", saopšteno je.

Stoga, kako dodaju, vlast i nadležne institucije se moraju hitno i konačno skoncentrisati na primjenu zakona i strategija vezanih za zaštitu životne sredine i klimatske promjene.

"Potrebno je što prije projektovati finansije i administrativne kapacitete, te ubrzanom dinamikom ući u neselektivnu primjenu zakonskih odredbi, a uz obaveznu primjenu kaznene politike prema svim počiniocima, vezano za nelegalno deponovanje otpada, zagađenje voda, vazduha i zemljišta, devastaciju riječnih korita, uništavanje zaštićenih i ugroženih vrsta, kao i devastaciju obalnog i zaštićenih područja.Na kraju, smatramo da je od izuzetnog značaja važno spriječiti dalji neodrživi i neizbalansirani  razvoj sektora energetike, industrije, prostornog planiranja i zaštite prirode, ne zbog nas, već zbog generacija koje dolaze. One zaslužuju da žive u pravoj ekološkoj državi, a mi smo dužni da im je stvorimo i ostavimo", zaključuju iz Koalicije 27.