On će u prvom dijelu koncerta svečanog otvaranja izvesti Šopenov Klavirski koncert u f-molu u pratnji Simfonijskog orkestra Crne Gore pod upravom Borjana Caneva.
Pored toga, kotorska publika će imati priliku da sluša i, premijerno u našoj zemlji, izvođenje kompozicije koju je Rajko Maksimović još 1986. napisao prema Njegoševom tekstu, a koja nosi naziv Testamenat vladike crnogorskog Petra Petrovića Njegoša.
Ovaj put ispred Katedrale Sv. Tripuna, pijanista Pogorelić će u znatno drugačijem ambijentu nego prošli put svirati pred kotorskom publikom.
Podsjetimo se, on je 2009. godine održao resital u sali Crkve Sv. Duha na tada tek, specijalno za tu priliku, dopremljenom klaviru marke „Stenvej“ koji je potom zahvaljujući naporima čelnika festivala kupljen i ostao u Kotoru. Tog 16. jula bilo je suviše malo stolica za sve koji su željeli da prisustvuju koncertu. Ovaj put, Trg Katedrale Sv. Tripuna omogućiće brojnim fanovima Pogorelićevog kontroverznog zvuka da dođu do karata.
Šopen koncert koji ćete izvesti na otvaranju Don Brankovih dana muzike imate već dugo na repertoaru. Međutim, Vaša interpretacija se izuzetno mijenjala tokom godina. Kako ta promjena izgleda iz Vaše lične perspektive?
- Očigledno je da određeni muzički komadi imaju magičnu privlačnost da apsorbuju pažnju jednog umjetnika. I dok napreduje u profesionalnom životu, umjetnik je u stanju da istražuje i saznaje iznova nove momente o sopstvenom razvoju.
Drugi put nastupate na KotorArtu. U kakvom sjećanju su vam ostali Kotor, Crna Gora, festival KotorArt?
- Moje impresije su najpozitivnije moguće. Uživao sam u gostoprimstvu domaćina, kao i u toplom prijemu publike. Veoma mi se dopada atmosfera te bogom dane prirode.
Danas na hiljade pijanista ima koncertnu karijeru, pobijeđuju na velikim takmičenjima, sviraju s poznatim orkestrima. Da li prepoznajete među njima nekog čija će umjetnost nadživjeti sadašnje vrijeme i čija će interpretacija napraviti promjene?
Oni koji su spremni da idu preko zahtjeva takozvane karijere i koji ulažu u sopstveno akademsko napredovanje, imaju veću šansu za uspjeh. Ta šansa se prija svega odnosi na lični doprinos, jer u životu učimo, a potom i predajemo to znanje. Ipak, na kraju shvatimo da sve što smo naučili dolazi od samih kompozitora, jer su njihova mašta i vještine svemoguće.
S tim u vezi, kakvo je Vaše misljenje o nevjerovatnoj ekspanziji kineskih pijanista, da li će njihova disciplina i odanost umjetnosti sviranja klavira odnijeti prevagu nad istorijom i tradicijom Zapada?
- Pozdravljam ulaganje kineske Vlade u klasičnu muziku. Vjerujem da kineska kultura, od koje svi možemo mnogo toga na naučimo, kao i savremeni kineski čovjek koji ima privilegiju učenja od svojih predaka, ima mjesta za usvajanje vrijednih sadržaja drugih kultura. Kinezi su temperamentni, posvećeni i veoma takmičarski nastrojeni, što im daje sjajnu bazu za budućnost. Na kraju, ono sto će Evropa zauvijek imati jeste veliki broj najčuvenijih kompozitora i umjetnika.
Na kraju, kako vidite umjetničku, klavirsku praksu za 100 godina?
- Vjerujem da ljudi danas imaju mnogo veću potrebu za javnim okupljanjima, više nego ikada ranije. Takođe vjerujem da će hladni i bezlični aspekti savremene tehnologije, koja ponekad donosi i pozitivne promjene, dovesti do produbljivanja duhovnog kod današnjih i budućih generacija. Taj proces je već započeo, prema mom iskustvu, i ja uživam u pogledu na mlade slušaoce koji ispunjavaju muzičke sale svijeta, slušaoce mnogo mlađe i od godina moje internacionalne karijere.
(Izvor:Vijesti)
