Sasvim slučajno i u potrazi za posve drugim fenomenom, tim naučnika s MIT-a, među kojima se nalazi i hrvatski fizičar Marin Soljačić, otkrio je novu metodu 'zarobljavanja' svjetlosti, koja bi mogla pronaći niz primjena u tehnologijama koje zahtijevaju izuzetnu preciznost lasera i senzora.

 Do fenomena su došli pomoću računarskog modela, kojeg su uspjeli eksperimentom i dokazati, a njime se stvaraju dva snopa svjetlosti, istih talasnih dužina, ali suprotnih faza, tako da se one zapravo međusobno poništavaju. Svjetlost drugih talasnih dužina, koja se nalazi između navedena dva snopa, prolazi normalno, a tim s MIT-a tvrdi kako se ista metoda može primijeniti i na druge tipove talasa - zvučnih, radio pa čak i vodenih talasa te elektrone (čije se ponašanje opisuje jednačinama talasa).

Pravili 'pitu', ispekli slastan 'kolač'

O otkriću smo porazgovarali s dr. Marinom Soljačićem, koji i predaje fiziku na tom prestižnom i svjetski poznatom univerzitetu u Bostonu.

'Tražili smo jedan drugi fenomen koji smo vjerovali da bi trebao postojati i slučajno nabasali na ovo što smo otkrili. Prvo smo mislili da smo napravili neku grešku. No, kada smo eliminisali sve moguće izvore greške, pokušali smo objasniti fenomen kao novu manifestaciju fenomena kojeg smo već poznavali otprije. Kada ni to nije uspjelo, proučili smo stvari 'dublje' i uvidjeli da se radi o stvarnom novom i rekao bih neočekivanom fenomenu', prepričao nam je otkriće Soljačić.

Svjetlo koje eliminiše vlastito širenje

Fizika ovog fenomena, zapravo nije teška za shvatiti, što nam je u praktično jednoj misli objasniti i sam Soljačić.

'Zamislite materijal koji ima svojstvo da je propagacija (širenje) svjetla u njemu iz ovog ili onog razloga zabranjena. Kada svjetlo naiđe na povrsinu takvoga materijala, nema izbora nego da bude reflektovano. Sva ogledala koja smo do sada upotrebljavali i poznavali na ovom svijetu su implemntirana na taj način. Mi smo otkrili jednu potpuno drugačiju vrstu ogledala, koje reflektuje svjetlost, ne zato jer je propagacija svjetla zabranjena, već zato jer svjetlo eliminiše vlastitu propagaciju', objasnio je ugledni hrvatski fizičar.

Srodniji ogledalu nego staklu

Analogno tom otkriću, odmah smo upitali Soljačića jesu li klasična ogledala ovim otkrićem upravo postala suvišna ili zastarjela, odnosno čeka li nas velika promjena u tom smislu.

'Naš konkretan fenomen je srodniji ogledalu nego staklu, no nije došao ni kraj klasičnim ogledalima. Što god da radite (u nauci, inženjeringu, životu), uvijek morate raditi kompromise između cijene i performansi. Postojeća ogledala su sasvim dobra za jako puno raznih primjena. Naša 'ogledala' su od interesa za posebne primjene, u kojima su određene vrste jako dobrih performansi izrazito neophodne', obrazložio je profesor Soljačić.

Moguće tehnološke primjene

Dakle, ogledala nemaju razloga za 'drhtanje' pred novootkrivenom konkurencijom, ali postoje tehnologije koje će ovo otkriće 'objeručke' zgrabiti i dati mu primjenu ravnu njegovih mogućnosti, a možda i više.

'Glavne komponente lasera su ogledala i medij za amplifikaciju svjetlosti. 'Ogledala' srodna našima se već koriste za određene vrste lasera, pa je moguće da bi naše 'ogledalo' i tamo moglo biti od koristi'.

Izvor: Cafe.ba