Obilaze se grobovi najbližih, drže se pomeni i dijeli se milostinja za pokoj duša. Obavezno se iznosi kuvano žito, crno vino i sveće.

Danas su Mitrovske zadušnice, druge su po značaju u pravoslavnom kalendaru, odmah iza onih pred Vaskršnji post. Ovo su običaji koji treba da se ispoštuju.

U crkvama se obilježavaju Svetom liturgijom i parastosom, a na groblje se izlazi prije podne i nosi samo svijeća, žito i vino. Svako drugo obilje je nepotrebno i nije u duhu pravoslavlja. Prema narodnom vjerovanju, svijeća upaljena na zadušnicu više vrijedi od svih svijeća upaljenih pokojnicima tokom godine, a ako se ne upali mrtvi će godinu dana biti u mraku.

Zadušnice nikada nisu za vrijeme posta, pa zato i padaju u subotu, pa se tada i peku kolači od bijelog tijesta. Zajedničko za zadušnice u svim krajevima jeste izlazak na groblje, nošenje onoliko svijeća koliko se pokojnika pominje i organizovanje posluženja na grobu, bilo to samo sok ili čaša vode. Na groblju se valja poslužiti makar jednim zalogajem, običaja radi. Ponudama se služe svi, čak i nepoznata lica koja priđu grobu, inače njihovo odbijanje ili teranje smatra se velikim grijehom i uvredom mrtvih, prenosi Lepa&Srećna.

Vjerovatno jedno od najinteresantnijih predanja o Mitrovskim zadušnicama je da smo ih preuzeli od Ruske pravoslavne crkve. Ko nije u mogućnosti da izađe na grob pokojnika, njima se služi pomen u crkvi. U crkvi se na zadušnice pominju i riječi Svetog Jovana Zlatoustog, jednog od najvećih bogoslova četvrtog veka hrišćanske propovijedi: "Pomozite pokojnima i pominjite ih. Ne oklevajte da pomognete onima koji su otišli i prinesite vaše molitve za njih."