Bajdenova odluka da za svoju najbližu saradnicu na predsjedničkim izborima 2020. godine izabere senatorku iz Kalifornije Kamalu Haris nije bila svima očigledna.

Haris, koja je bila Bajdenova suparnica u trci za predsjedničku nominaciju u Demokratskoj stranci, oštro je kritikovala njegovu poziciju o autobuskom prevoženju studenata manjina u bjelačke škole, što je bio jedan od najviralnijih momenata debate u redovima demokrata 2020. godine.

Dok je bio senator iz Delavera tokom 1970-ih godina, Bajden se protivio odluci vlade o autobuskom prevozu koji je imao za cilj stvaranje različitosti u javnim školama, nazivajući to “ekstremno glupim konceptom”.

“Postojala je djevojčica iz Kalifornije koja je bila dio drugog razreda koji je integrisao državne škole i ona je išla autobusom u školu svakog dana. Ta djevojčica sam bila ja”, poručila je Bajdenu Haris, koja je Afroamerikanka, juna 2019. u debati.

Bez obzira na to, Bajden je izabrao Haris na kraju višemjesečne potrage za kandidatkinjom – rekao je da želi da izabere ženu – čineći je prvom Afroamerikankom na predsjedničkoj listi.

Pedesetšestogodišnja bivša državna tužiteljka u Kaliforniji podržala je mnoge politike koje je favorizovalo umjereno krilo Demokratske stranke koju Bajden zastupa, iako su njeni dosijei o nekim pitanjima kriminala i droge naljutili one kako sa liberalnim, tako i sa umjerenim stavovima.

Njena mješovita nacionalnost možda joj je išla u prilog. Rasizam je iskočio u prvi plan kampanje 2020. godine, nakon smrti nenaoružanog crnca u policijskom pritvoru u Minesoti, što je izazvalo proteste širom zemlje i pozive na reformu sprovođenja zakona.

Položaj potpredsjednice daje Kamali Haris priliku za demokratsku nominaciju 2024. godine, ukoliko Bajden, koji ovog mjeseca puni 78 godina, odbije da se kandiduje za drugi mandat. Bajden je već najstarija osoba ikad izabrana za predsjednika Sjedinjenih Država.

Ćerka imigranata

Kamala Divaj Haris rođena je 20. oktobra 1964. godine, u visokoobrazovanoj porodici u Ouklandu, u Kaliforniji, tokom perioda rasnih nemira u Sjedinjenim Državama.

Njena majka, Šjamala Gopalan (Shyamala Gopalan) bila je biloškinja koja je emigrirala u SAD godinu ranije kako bi studirala na prestižnom Univerzitetu Berkli u Kaliforniji.

Njen otac, Donald Haris, preselio se u Kaliforniju iz Jamajke 1961. da bi studirao ekonomiju na Berkliju, a potom je postao profesor na Stanfordu, još jednom od najjačih američkih univerziteta.

Njih dvoje upoznali su se kao aktivisti za ljudska prava na Berkliju, koji je poznat po političkom aktivizmu. Dobili su i drugu ćerku, Maju, prije nego što su se nekoliko godina kasnije razveli. Haris je putovala autobusom u školu u bjelačkom kraju u Kaliforniji, prije nego što se sa majkom i sestrom preselila u Kvebek u Kanadi.

Haris se vratila u SAD da studira na Univerzitetu Howard, koji je kroz istoriju bila institucija koju su pohađali Afroamerikanci, i koji je smješten u nacionalnoj prijestonici. Tamo je dobila diplomu iz političkih nauka i ekonomije. Potom je na Univerzitetu u Kaliforniji diplomirala pravo 1989. godine.

Ubrzo je postala poznata u pravnoj zajednici Kalifornije, da bi na kraju pobijedila na izborima 2003. godine i postala okružni tužilac San Franciska. Godinu dana kasnije suočila se sa bijesom pripadnika policije, pošto je odbila da traži smrtnu kaznu za pripadnika bande optuženog da je ubio policajca.

Tokom sedmogodišnjeg mandata na mjestu okružne tužiteljke San Franciska – od 2004. do 2011. godine – Haris je pokazala da je oštra prema kriminalu, povećavši stopu osuđujućih presuda za krivična djela i krivična djela zbog droga.

Djelimično joj je ovaj oštar dosje o kriminalu omogućio da pobjedi na izborima 2010. godine kao državna tužiteljka u Kaliforniji, nadgledajući oko 5.000 advokata.

Jedna od njenih demokratskih protivkandidatkinja, predstavnica Tulsi Gabard , kritikovala je Haris zbog broja ljudi koji su bili stavljeni iza rešetaka zbog marihuane tokom njenog mandata kao glavne kalifornijske advokatice, dok je ona i sama priznala da je probala drogu.

Upotreba marihuhane u rekreativne svrhe je od tada legalizovana u Kaliforniji. Nakon početnog protivljenja ovoj legislativi, Haris je podržala dekriminalizaciju kanabisa, što je postalo ključni element u pozivima na nacionalnu reformu krivičnog pravosuđa.

Tokom šest godina na mjestu državnog tužioca najmnogoljudnije američke savezne države događali su se rasni nemiri izazvani policijskim pucnjavama 2013. i 2014. godine, što je dovelo do poziva za reformu.

Haris je počela da nudi obuku za pristrasnost za kalifornijske organe reda, ali je odbila da podrži obaveznu upotrebu tjelesnih kamera, što je od pomoći kada treba da se razjasni da li je upotreba policijske sile bila opravdana.

Takođe je izazvala negativne komentare progresivaca kada nije podržala zakon koji bi zahtijevao da njena kancelarija istraži slučajeve u kojima se dogodila policijska pucnjava.

Nakon pucnjave u Minesoti u maju 2020. godine, Haris je pokušala da izbalansira svoj stav o temi reforme zakona, koja dijeli američko društvo, rekavši da zemlja treba da “preispita” javnu bezbjednost, a da pritom ne podržava izričite pozive progresivnih elemenata Demokratske stranke da se smanji budžet za policiju.

Postavljanje teških pitanja

Haris je izabrana za američki Senat u novembru 2016. godine, postavši tek druga crna žena u istoriji SAD koja je osvojila mjesto u gornjem domu Kongresa.

Postala je poznata po oštrom ispitivanju članova senata u kabinetu predsjednika Donalda Trampa, a ponajviše generalnih advokata Džefa Sešensa i Vilijama Bara, i kandidata za Vrhovni sud Breta Kavanoa.

Republikanci su pokušali da je etiketiraju kao “radikalnu” članicu Demokratske stranke, u pokušaju da pridobiju njihove umjerenije pristalice, kao i one nezavisne.

Kao jedan od primjera za tu svoju tvrdnju, ukazali su na njeno protivljenje frakingu (vještačkoj erupciji), kontroverznom načinu vađenja nafte i prirodnog gasa koji uključuje ubrizgavanje tečnosti u zemlju. Takođe su, bez iznošenja ikakvih dokaza, tvrdili da će Kamala Haris, a ne Bajden zaista voditi Bijelu kuću, nakon što su prethodno doveli u pitanje Bajdenove mentalne kapacitete, takođe bez dokaza.

Bez obzira na to, ne bi bilo iznenađujuće ako bi Haris pobijedila na nominaciji Demokratske stranke 2024. godine, ukoliko Bajden ne bude tražio reizbor.

Od 1950-ih godina, pet potpredsjednika je pobjedilo na predsjedničkim nominacijama svojih partija: Ričard Nikson , Volter Mondejl, Džordž Buš, Al Gor i Džo Bajden. Nikson, Buš i Bajden su bili uspješni u svojim predsjedničkim kandidaturama.

Haris je od 2014. godine udata za advokata Daglsa Emhofa i maćeha je njegovog sada punoljetnog sina i ćerke iz njegovog prethodnog braka.