Predviđajući budućnost, dramski pisci braća Presnjakov riječ terorizam u ovoj drami, napisanoj 2000. godine, koriste da predstave ličniji i mnogo prisutniji vid terorizma kojem smo svi svakodnenvo izloženi. Njihov terorizam se uvlači u spavaće sobe, u čekaonice, u parkove, na radna mjesta i postaje dio nas samih, ali ne kao riječ koju svi žele da čuju, već kao dio naše prirode koji se, bojimo, priznati. A jedini način da osvijestimo postojanje tog dijela naše prirode jeste smijeh. Prihvatanjem nečega kao duhovitog, a koje je istovremeno i tragično, mi nesvjesno priznajemo i njegovu tragičnost.
Teror u svakodnevici
Poslije predstave, reditelj Dino Mustafić kazao je za Pobjedu da je naslov predstave „Terorizam“ svojevrsni trik braće Pešnjakov, zato što svi odmah pomisle da je to priča o globalnom teorizmu, o najvećem strahu čovjeka u 21 vijeku.
- Međutim, predstava govori o jednom zanimljivom fenomenu teororizma u svakodnevnom životu – kazao je Mustafić.
Ovaj tekst je, napomenuo je reditelj, poslije moskovske premijere doživio i njujoršku.
- Radi se o piscima koji su dobro poznati na slovenskim prostorima. Imao sam privilegiju da upoznam braću Prešnjakov. Izgledaju fantastično, nisu iste generacije, ali kao braća Dalton govore sinhrono. Rijetko je naći parove koji tako pišu jednom glavom i jednim srcem. Naša šesnaestočlana dramska ekipa sarajevsko-bosanskih glumaca je uživala u ovom tekstu – kazao je Mustafić.
On je naglasio da je odrastao na Monti Pajtonu, te da je humor veoma važan u njegovom sazrijevanju.
- Mi Sloveni, Bosanci pogotovo, opstali smo zahvljajući crnom humoru. Zabavljali smo se radeći, bilo nam je duhovito koliko i jezovito, nekada i tragično i paradoksalno – istakao je Mustafić.
Moderan tekst
Prema riječima glumice Jasne Diklić, njoj je uvijek divno raditi sa Mustafićem.
- Tekst je vrlo moderan i teško ga je igrati, žanrovski je raznovrstan. Postoji cijela lepeza glumačkih sredstava koju smo upotrijebili tokom rada. Moju partnericu je večeras prvi put igrala moja koleginica Tanja Šojić, uskočila je umjesto druge glumice koja je morala da ode na dalji put. To je bila mala svojevrsna trema za nas obje – rekla je Jasna Diklić.
Glumac Ermin Bravo kazao je da je u ovoj predstavi njemu bio najuzbudljiviji pristup teksta prema temi terorizma.
- Terorizam se danas tretira kao globalna pojava, a meni je bilo uzbudljivo suočiti se s tim ličnim terorizmom u sebi, s kojim se svi srećemo. On je suptilan, a teško ga prepoznajemo, i kad smo mi teroristi… To nije samo globalna pojava velikog naziva. Bavili smo se zato osviješćavanjem toga kada smo to mi teroristi, kada smo žrtve, i šta sve to može da podrazumijeva. Bilo nam je zadovoljstvo kopati po sebi, tražiti teroristu u sebi, a s druge strane to ismijavati i u sebi i u drugima – zaključio je Ermin Bravo.
Nježna energija
Mladi glumac Amar Selimović, koji prvi put igra na festivalu Grad teatar u Budvi, na sceni na Svetom Stefanu je, kako je rekao, osjetio pitomu i nježnu energiju.
- Lijep je ambijent, a ova predstava je inače rađena za kamernu scenu. Ovo je prvi put da sam radio crnu komediju, koja koketira sa tragikomedijom. To je vrlo bitno da postoji, jer na tematski način ona približava ono što je naša svakodnevnica, i daje odmah taj komični oblik, da gledaoci ne sa gorčinom, već sa laganim podsmijehom i samokritičnošću izađu iz pozorišta – naveo je Selimović poslije predstave „Terorizam, koja je izmamila burne aplauze probrane budvanske publike.
(Izvor:Pobjeda)
