Prvostepenom presudom koju je donijela sutkinja Višeg suda u Podgorici Vesna Moštrokol, Salihi je za krivično djelo trgovina ljudima osuđen na desetogodišnju zatvorsku kaznu.

Međutim, nakon razmatranja žalbe branioca Salihija, Apelacioni sud je ovom optuženom umanjio kaznu za dvije godine.

Prema navodima optužnice, Salihi se tereti da je od 1. januara 2010. godine do 15. septembra 2016, svoju djecu, čija lična dokumenta je držao kod sebe, tjerao da prosjače koristeći to što su oni, kao maloljetnici, zavisni od roditelja.

Ukoliko bi djeca odbila da ga poslušaju, Salihi ih je tukao uz prijetnje da će ih ubiti.

On ih je svojim vozilom svakodnevno prevozio od romskog naselja na Koniku do centra grada, a ljeti i do Budve gdje su tokom većeg djela dana prosjačili.

"Pošto bi ostavio djecu na odredištima, Salihi je pratio njihovo kretanje i svakodnevno im oduzimao sav novac koji bi isprosili", navodi se u jednoj od odluka Apelacionog suda kojom je Salihiju produžen pritvor.

Tokom istrage prikupljeni su brojni dokazi koje potvrđuju optužbe Višeg tužilaštva iz Podgorice protiv Salihija.

Iz zapisnika o saslušanju svjedoka S. M. se navodi da ga je otac kombijem ujutru oko osam časova vodio u centar Podgorice, ljeti u Budvu tjerajući ga da prosi, i to ne samo njega, već i njegovu braću i sestre M, F. i B.

Ostavljao bi ih kod semafora gdje su vozačima brisali stakla, a zatim prosili, nadgledajući ih iz parka, nakon čega je dolazio po njih i sav novac uzimao.

Djevojčica S. M. je u istrazi ispričala da ju je otac kombijem vozio do semafora u Podgorici u blizini hotela "Premier“ gdje su vozačima koji su čekali da se upali zeleno svijetlo na semaforima čistili stakla, zatim tražili novac koji su kasnije morali da predaju ocu.

Tvrdnje Salihijeve djece potvrdila je i njegova supruga S. N.