Redžep Mirzan pronašao je Garip, ženku labuda prije 37 godina u zapadnoj turskoj provinciji Jedrene.

Mirzan i grupa prijatelja išli su prečicom kolima kada su primijetili labuda sa slomljenim krilom u praznom polju. Mirzan je odmah uzeo životinju da je zaštiti i držao je u kolima to popodne dok nije mogao da je vrati svojoj kući.

Od tada labudica Garip živi na njegovom imanju u oblasti Karagač, koja se graniči sa Grčkom.

Garip prati Mirzana kad god izađe iz svog ograđenog prostora, ide za njim dok obavlja poslove po imanju ili ide u večernju šetnju.

„Pošto volim životinje rekao sam sebi – treba da je donesem kući, umjesto da je ostavim kao plijen lisicama. Navikli smo se jedno na drugo, nikad se nismo razdvojili“, rekao je Mirzan za AP.

Foto:Tanjug/AP

Mirzan je nazvao labuda Garip, što bi moglo da se prevede kao „čudno“ ali takođe se koristi i za osobe koje je napustila sreća.

Garip provodi većinu vremena izvan svoje ograde i nikad nije pokušala da pobjegne sa Mirzanovog imanja.

Mirzan, 63-ogodišnji udovac bez djece kaže da mu je ona bila vjerna i da je odabrala da ostane pored njega, a on se ponaša prema labudu kao prema svom djetetu.

Foto:Tanjug/AP

Život sa Mirzanom je očigledno bio blagotvoran za Garip. Prema Utočištu za labude sa sjedištem u Velikoj Britaniji prosječan životni vijek labuda u divljini je 12 godina, a u zaštićenim okruženjima mogu da žive do 30 godina.