“SOS telefonu“ Podgorica za pomoć su se obratile 132 žene, dok je „Sigurna ženska kuća“ imala 165 slučajeva pružanja pomoći.

Kako ističu sagovornice Dana, restriktivne mjere su doprinijele da žrtve provode više vremena sa nasilnicima, pa je stoga za oko 40 odsto, porastao broj poziva za pomoć.

Promjene koje su nastale usled pandemije mnogo su uticale na korisničke grupe kojima se bavi „SOS telefon Podgorica“, a to su prije svega žene i djeca žrtve porodičnog nasilja, navela je direktorica Biljana Zeković.

Ona je istakla da je uz podršku UNDP-a kancelarije došlo do reorganizaci je rada, koji je uveo 24-časovno dežurstvo na telefonu i osim dva postojeća, aktivirao još jedan mobilni broj dostupan klijenticama.

Osim „SOS telefona Podgorica”, 24-časovno dežurstvo na telefonu uveli su i organizacije SOS telefoni Berane, Bijelo Polje, Ulcinj i Plav.

“Ženama žrtvama nasilja je takođe, zbog stalne prisutnosti partnera, u velikoj mjeri bila otežana mogućnost da pozovu u pomoć. „SOS“ je pokrenuo kampanju na društvenim mrežama s ciljem motivisanja građana da prijave nasilje za koje čuju ili kojem svjedoče, što je dalo značajne rezultate. „SOS telefon“ je u periodu trajanja pandemije imao povećan broj prijavljenih slučajeva nasilja u porodici za 40 odsto više nego u istom periodu ranijih godina. Takođe se promijenila i priroda pomoći koja se traži. Psihičko nasilje koje karakterišu svađe i konflikti među partnerima, ali i roditeljima i djecom, posebno adolescentima, došlo je do izražaja”, navodi Zekovićeva.

Ona ističe da su u ovom periodu bili karakteristični pritisci porodice, rodbine i prijatelja na žene „da nije vrijeme da prijavljuju nasilje, jer sada je prioritet sačuvati zdravlje i život porodice”.

“Vrste nasilja koje su bile dominantno zastupljene kod korisnica u protekloj godini su psihičko i fizičko nasilje. Pored toga „SOS telefon“ je imao slučajeve, sajber nasilja, vršnjačkog, seksualnog nasilja, zanemarivanja, trgovine ljudima, ekonomskog nasilja, mobing. Kada je u pitanju starosna dob korisnica, najveći broj je pripadao grupi od 31 do 45 godina, zatim od 46 do 67 godina, od 19 do 30 godina, namjanje korisnica pripada starosnoj dobi od 62 do 71 godine i preko 71 godine starosti”, istakla je Zekovićeva.

Direktorica „Sigurne ženske kuće“ Ljiljana Raičević kaže da je od septembra do danas 165 žena tražilo pomoć zbog porodičnog nasilja.

“Preko četrdeset žena je došlo u naše sklonište, a trenutno se u njemu nalazi njih 13. U toku prethodne godine bilo je oko 400 poziva za pomoć, ali se dešavalo da više ljudi zove zbog istog slučaja. Žrtve su zbog restriktivnih mjera provodile više vremena u kući sa nasilnicima pa je stoga dolazilo do povećanja slučajeva nasilja”, ocjenjuje Raičevićeva.

Dodaje da su zbog otežane situacije uveli i onlajn savjetovalište, uz pomoć ambasade SAD i UNDP-a.

“Često su žrtve u toku policijskog časa bivale tjerane iz stana ili kuće, pa smo ih ohrabrivali da ukoliko moraju da bježe da ne obraćaju pažnju na policijski čas već potraže spas ili kod nas ili u policiji. Kada je riječ o 165 žrtava kojima smo pružili pomoć, 48 slučajeva se odnosilo na psihološko savjetovanje, 26 na pomoć različitih vrsta, 56 je učestvovalo na onljan savjetovalištu, a 35 njih na onlajn radionicama. Veliki broj žrtava koje su tražile pomoć prolazile su od psihičkog i fizičkog nasilja, a često su u veoma nezavidnom ekonomskom položaju, što ih dodatno sprečava da potraže pomoć, jer su zavisne finansijski od nasilnika”, ukazuje Ljiljana Raičević.

Žrtve i djeca

Biljana Zeković ističe da je pandemija doprinijela i određenom broju djece koja su se javljala za pomoć.

“Kada su u pitanju djeca u protekloj godini „SOS telefon” je imao zabilježenih 13 slučajeva djece od čega su devetoro bile žrtve nasilja, zanemarivanja, zlostavljanja i djeca sa promjenama u ponašanju, četvoro su bila ugrožena odnosima roditelja koji nisu saglasni oko vršenja roditeljskog prava, zatim samohrani roditelji sa djecom bez odgovarajuće podrške i adekvatnih uslova za život i djeca bez roditeljskog staranja”, navela je Zekovićeva.