Grad Švebiš Gmind sa svojih 70.000 stanovnika, u Baden-Virtemburgu, toliko pažnje do sada nikada nije dobio. Izbjeglice iz doma u kome žive potražioci azila nose kofere putnika koji putuju vozom, za to dobijaju 1,05 eura po satu. Reakcije na socijalnim mrežama, komentari čitalaca lokalnih novina i elektronska pošta gradonačelnika Švebiš Gmindera samo pristižu. Od optužbi za rasizam do optužbi za neokolonijalizam - svega ima.
Pri tom je gradonačelnik Rihard Arnold (CDU) htio da riješi dva problema jednim potezom. Željeznica se trenutno renovira. Putnici mogu da pređu prugu samo preko velikih provizornih čeličnih stepenica. Za one sa velikim prtljagom je to nepremostiva prepreka. Zato je Arnold došao na ideju da upita izbjeglice da pripomognu u nošenju kofera. Time bi došli u kontakt s građanima i imali bi šta da rade. Odmah se doborovoljno javilo 10 izbjeglica iz različitih afričkih zemalja, Avganistana i Pakistana. Plata je 1,05 eura po satu - zakonom više nije dozvoljeno.
Nošenje kofera kao integracioni projekat
Izrabljivanje ili pametna odluka?
Uz to se pojavio i izvještaj lokalnog dnevnika i fotografije na kojima visoki gradonačelnik u bijeloj košulji pozira pored potražilaca azila i njima na glavu stavlja šešire od slame. "To sa šeširima, zaista nije bilo neophodno", priznaje Arnold . Uprkos tome nadalje podržava prvobitnu ideju projekta: "Moja namjera je da svi koji žive u Švebiš Gmindu, tamo i pripadaju. Pa tako i naše izbjeglice."
Nakon što je akcija izazvala u cijeloj Njemačkoj oštre reakcije, i Njemačka željeznica (Deutsche Bahn) povukla se iz projekta. "O kakvim uslovima rada je riječ postalo nam je poznato tek sada", saopšteno je iz kompanije.
Dipak Sing tužan je zbog nastale rasprave. On strahuje da će ubuduće i drugi ljudi, koji žele da pomognu izbjeglicama, odustajati od toga. Indijac je morao da pobjegne iz svoje domovine. Njegov otac je proganjan na političkoj osnovi, i umro je u zatvoru. 32-godišnji potražilac azila je 2011. došao u Švebiš Gmind.
Sedam osoba u sobi
Bernd Mesovic
On zna šta znači život bez posla i na skučenom prostoru: "Živjeli smo sa sedmoro ljudi u sobi. Nije bilo jednostavno. Neki idu u krevet u dva ujutru, drugi žele da puše u sobi, a ja sam nepušač", objašnjava. Ali najgori je osjećaj da ste beskorisni i da ništa ne možete da učinite", kaže Dipak Sing. Život bez posla, socijalnih kontakata i smještaj nekoliko kilometara udaljen od centra grada. To je stvarnost u mnogim smještajima za izbjeglice u cijeloj Njemačkoj.
Ipak Dipak Sing je imao sreće. Manfred Kenlajn, osnivač lokalne inicijative za pomoć izbjeglicama, Radna grupa Azil, poslije nekoliko mjeseci ponudio mu je da radi kao ispomoć u ustanovi za ljude sa invaliditetom - da vozi bolesne kod ljekara, da razgovara i ide u šetnju sa ljudima. Pet puta nedeljno, pet sati dnevno - za 1,05 eura po satu.
"Zahvaljujući tom poslu danas imam sve: dozvolu boravka, prijatelje i znanje njemačkog. To je bilo veoma važno", kaže Sing prisjećajući se tog vremena. Danas radi kao baštovan i posjećuje večernju gimnaziju. Potom namjerava da studira.
Izbeglice ne smeju da rade devet meseci
Oni to rade dobrovoljno?
Potražioci azila u Njemačkoj, ne mogu da rade devet mjeseci: bavljenje poslovima, poput nošenja kofera, ne smije da prekorači satnicu od 1,05 eura - tako je propisano zakonom.
Bernd Mešović iz organizacije za zaštitu ljudskih prava Pro Azil, zahteva ukidanje ovog, prema njemu, diskriminirajućeg zakona. Osim toga, za vrijeme dok su potražioci azila prinuđeni ništa da ne rade, društvo gubi mnoge resurse: "Nekoga ko danas dođe, ne mogu da izolujem na dvije godine i potom kažem: Sada ide dalje. Ljudski život ne možete da parkirate". Njegov predlog: potražiocima azila ponuditi integrativne mjere kako ne bi izgubili njihove kvalifikacije.
Gradonačelnik traži diskusiju o suživotu
Gradonačelnik Arnold, uprkos negativnim mejlovima, ne želi da odustane od svog kursa i od svoje stranke, konzervativne Hrišćansko-demokratske unije (CDU), traži neuobičajene zahtjeve. "Potrebna nam je nova useljenička politika." Ali CDU ne želi ni da čuje za proširenje prava na rad za izbjeglice u Njemačkoj. I Arnoldov zahtjev za ukidanje izbjegličkih domova i smještanje izbjeglica u privatne stanove u centru grada, nije dio stranačkog programa CDU.
Sve dok zakoni ne budu promijenjeni, stanovnici Švebiš Gminda djelovaće u okviru svojih mogućnosti. I ako pažnja koju je taj grad trenutno dobio, doprinese pokretanju rasprave o suživotu izbjeglica i stanovnika gradova, to će biti svakako dobro, kaže gradonačelnik.
(DW)
