Ime ove mlade (42) i već internacionalno afirmisane književnice koja je pored niza književnih nagrada i nosilac francuske Legije časti za književnost, nije nepoznato u našoj sredini pošto je "Laguna" objavila prethodni roman "Vašljiva palata", a "Čigoja štampa" kraći roman "LJubav".
Iako se rodila u Strazburu i velik dio života "lutala" svijetom, Šafak smatra sebe prije svega tuskom književnicom jer je od 12 objavljenih knjiga, među kojima je osam romana, samo u dva slučaja pisala na engleskom jeziku.
Roditelji, otac filozof i majka u diplomatskoj službi razveli su se kada je imala jednu godinu i od tada je pratila majku gdje ju je vodio posao- od Madrida preko Amana, Londona, sa povremenim boravcima u Istanbulu sve dok nije stigla do magistarskih studija koje je završila u SAD na temu položaja žene u islamskom svijetu a doktorirala je takođe u Americi ali iz oblasti političkih nauka što je i bilo njeno prvo opredjeljenje.
Već 1998. objavila je prvi roman "Mistik" koji joj je donio prestižnu tursku nagradu "Rumi" za djela o sufizmu. Svi naredni romani su podjednako imali uspjeha kod kritike i čitalaca i to ne samo u Turskoj jer je prevedena na dvadesetak jezika.
Kada piše publicističke knjige bavi se temama identiteta, rodne ravnopravnosti, mentalnim getima, multikulturalnošću, a kada piše fikciju trudi se da se uhvati u koštac sa tabuima koji postoje u turskom društvu.
Šafak tvrdi da su na nju najviše uticale majka i baka i to prva koja je bila veoma obrazovana, emancipovana i okrenuta zapadnim vrijednostima dok ju je baka učila tradiciji, pričala joj bajke iz "1001 noći" gledala joj budućnost u šolji kafe, izlivala od olova amajlije protiv uroka...
To se sve može naći u njenom romanu "Istanbulsko kopile" čija se radnja odvija u savremenom Istanbulu ali u jednoj neobičnoj i veoma tradicionalnoj sredini kao što je porodica Kazandži.
Zbog tajanstvenog prokletstva svi muškarci ove porodice umiru veoma mladi tako da je kuća puna nekoliko generacija žena. U tu sredinu, na koju je 20-godišnja glavna junakinja Asja naviknuta jer za drugo i ne zna stiže vršnjakinja i rođaka američko-jermenskog porijekla Armanuš i unosi svjež dah ali i nemir i odjednom na površinu izranjaju dugo čuvane porodične tajne.
Zanimljivo je da je ovaj roman koji je nastao 2006. na relaciji Arizona (aurorka tamo predaje), Njujork i Istanbul (tamo joj živi muž novinar sa dvije ćerke) te godine bio istovremeno najčitanija knjiga u Turskoj, ali je protiv Šafakove podignuta krivična tužba zbog onoga što izgovaraju njeni imaginarni likovi koji su Jermeni. Nije bila osuđena, ali to je bila još jedna potvrda da je dirnula u neki od tabua čije se kršenje još uvijek sankcioniše u toj sredini.
(Izvor:B92)
