Rođen prije 82 godine u Prokuplju, Božidar Boki Milošević je već u prvim godinama života nagovijestio da će se u mnogome razlikovati od svojih vršnjaka. Vrlo rano je pokazao talenat za muziku koji je naslijedio od đeda Milana, u kraju poznatog po lijepom glasu, a znao je i da svira u duduk.
Otac Krsto imao je devet vinograda i dva podruma, pa je Boki obavezu da pere burad obavljao tako što je ulazio u njih, ribao ih i pjevao. Akustičnost buradi bila je bolja od mnogih današnjih ozvučenja, priča Milošević. Lijep glas koji je dopirao iz Krstovih buradi, motivisao je đeda Milana na pomisao da će njegov unuk zbog zvonkog glasa kada odraste biti pop.
-Umjesto da postanem pop, bio sam posebno opsjednut bogatstvom zvukova koje sam proizvodio kuckajući u razne stvari. Volio sam da jurim za muzičarima koji su dolazili u Prokuplje. Tako sam sudiji Lazaniću, koji je nakon što je u Skoplju završio Pravni fakultet i muzičku školu doselio u moj komšiluk, svako jutro donosio pola litra kozjeg mlijeka kako bi me dva puta nedjeljno podučavao sviranju na violini. Kozje mlijeko je i meni koristilo jer sam ga, dok sam čuvao koze, stalno pio i zahvaljuijući tome sačuvao zube i do 82. godine. Violinu sam svirao sve do susreta na jednom rođendanu sa Dragim Aranđelovićem koji sada živi u Crnoj Gori. Tada sam od njega uzeo klarinet koji se odlično sjedinio sa mojim usnama i zubima i tako se rodila prava ljubav koja traje do današnjih dana.
U sedmom razredu bio sam dio đačke priredbe kojoj je prisustovao Vlastimir Pavlović Carevac. Poslije mog nastupa on mi je obećao mjesto u Orkestru Radio Beograda, nakon što završim osmi razred. I, na moje posebno zadovoljstvo, održao je obećanje. Davne 1957. godine od 300 kandidata iz bivše Jugoslavije za odlazak u Ameriku, našao sam se među njih deset, kako bih bivšu zemlju predstavljao na NVS TV, kada kod nas još nije postojala televizija. Pobrao sam tada mnoga priznanja, a američke novine su me nazvale jugoslovenskim Beni Gudmanom. Godinu dana ranije osvojio sam III nagradu na Omladinskom takmičenju klarinetista u Ljubljani. Dvije godine kasnije, stigla je Specijalna nagrada na takmičenju mladih umjetnika Jugoslavije. Orden rada sa srebrnim vijencem dobio sam za izuzetne doprinose u širenju muzičke kulture od predsjednika Tita. Oskar popularnosti Radio TV Revija mi je dodjeljivala pet puta, a nagrada „Jesenjin“ koja se dodjeljuje najboljem instrumentalisti od strane RTV Novi Sad, dva puta. Sedamnaest posljednjih godina prošlog vijeka obilježila je moja dominacija kada je riječ o najboljem instrumentalisti po ocjeni Udruženja narodne i zabavne muzike iz Beograda. Tu je i nagrada Maestro Internacional ,od Međunarodnog Muzičkog centra iz Beograda, Zlatni beočug za trajni doprinos kulturi od Kulturno prosvjetne zajednice Beograd ...
Nastupao sam na pozornicama širom svijeta, a i danas putujem i sviram, pa evo i večeras u Bijelom Polju. Nijesam dijelio publiku na onu značajnu i onu koja to nije. Svi moji nastupi bili su krajnje profesionalni. Ipak, ne mogu da se ne podsjetim vremena kada sam kao tridesetogodišnjak svake nedjelje svirao Titu i njegovoj supruzi Jovanki. Bilo je to u Starom dvoru, u Karađorđevu, Belom dvoru, Bledu, Brionima i drugim destinacijama. On je u mojim očima bio i ostao veliki gospodin koji je poštovao umjetnike i koji je znao šta je dobra umjetnost. Pored njega, svirao sam Leonidu Brežnjevu, predsjedniku Indonezije Sukarnu, indijskom predsjedniku Džavaharlalu Nehruu, etiopskom caru Hajle Selasiju, persijskom caru Rezi Pahlaviju, predsjedniku Ujedinjene Arapske Republike Gamal Abdel Naseru, te mnogim filmskim i muzičkim zvijezdama.
Ponosan sam što moje ćerke imaju sjajne muzičke karijere. Tijana je magistrirala na Đuliardu u Njujorku, najprestižnijem Konzaratorijumu na svijetu. Dvijehiljadite godine svirala je sa najvećim koncert majstorima svijeta u Karnegi holu. Ksenija, osim što svira, bavi se i pjevanjem, pjevala je u Bjuti Kvinsu, sa sjetom i nostalgijom priča Boki Milošević svoju bogatu i veoma zanimljivu životnu priču.
(Izvor:RTCG)
