Sveta Marina rođena je krajem trećeg vijeka, tokom vladavine cara Dioklicijana u Južnoj Anadoliji, u Antiohiji.

Kao jedinica neznabožačkih roditelja, krstila se u 12. godini, zbog čega je se otac odrekao.

Zbog vjere u Gospoda, posle teških muka, posječena je mačem u 16. godini. Njene mošti postadoše čudotvorne i isceliteljske, pa su oduvijek poštovane.

U narodu se vjeruje da je Ognjena Marija sestra Svetog Ilije i Svetog Pantelejmona.

Prema narodnom vjerovanju, Sveta Marina pali i kažnjava ognjem, i kao Sveti Ilija koji kažnjava gromom, spada u "ognjevite" svece.

U narodnom predanju čuvaju se primjeri o vatri koja je u vrele praznične dane spalila žito, sijeno i domove ljudi koji su se ogriješili radeći na praznik Ognjene Marije.

Slave je svi koji su imali štete od groma i oluje. Narodna izreka kaže – ko slavi Ognjenu Mariju siguran je u letinu. 

Obilježava se i kao krsna slava.

Običaj je da se na ovaj praznik, kada zbog velike vrućine "gori nebo i zemlja", ne rade nikakvi poslovi, a posebno radovi na polju.

Niko ne radi, pogotovo žene, jer se smatra da danas nijedan posao ne može donijeti sreću.

U narodu se kaže da na Ognjenu Mariju "ne valja ni konac u iglu udjenuti".