Želio sam da svoje djelo izdvojim iz korpusa ovdašnje književnosti. Moja djela karakteriše psihoanaliza, odnosno pokušaj prodora u čovjeka, demistifikacija istorije, samoveličanja, ljudske gluposti, neinsistiranje na fabuli, već na atrikulaciji romana toka svijesti, uz čist književni jezik – rekao je Danilo Eraković.

On je dodao i da je čaršija „stanje neukosti i zlobe, otpora prema svakom vidu progresa“.

Oštrica uma

- Tematski, djela Danila Erakovića su uvijek izrastala na otvorenim ranama društva. To je pisac koji je oštricu svog uma okrenuo ka svemu što je ružno, zlo, nepravo i lažno, pisac koji zna da je u dubini duše najvećeg broja ljudi puno mutnog taloga. Svaki roman sadrži ljepotu i istinu u srazmjeri sa savršenošću duha bića koje je njegov kreator. Mržnja nije ljudska sudbina. Mislim da je to poruka djela koja potpisuje Danilo Ekaković – navela je neke od kritičkih osvrta na Erakovićevo stvaralaštvo urednica književnog segmenta Braskog ljetopisa Mila Čordašević. Ona je dodala i da Eraković slovi kao pisac osobene i svojstvene poetike, a da književni kritičari njegov stvaralački opus ocjenjuju kao suptilnu, zahtjevnu i psihoanalitičnu prozu visokog stila.

Književni zavičaj

Bar je književni zavičaj Danila Eraković. Promociju svih romana je počinjao iz tog grada, a tako je i sa predstavljanjem izabranih djela- „Mozak u gipsu“, „Tjeskoba“, „Nepostojeći ljudi“, „Seoba duša“ i knjige pjesama „Crna kraljica“.

- Koliko su sa stanovišta književne kritike zahtjevna njegova djela, dobro ilustruje ocjena prof.dr Ratka Božovića koji je kazao „oni koji bi da čitaju ovaj roman dremuckjući poslije ručka, toplo im preporučujem da knjigu ni ne uzimaju u ruke“. Kroz sve romane i pripovjetke, nemilosrdan je u razračunavanju sa čaršijskim mentalitetom“ – kazala je Jadranka Prelević.

(Izvor:Pobjeda)