Tako čuveni list New York Times opisuje dionicu autoputa Bar-Boljare u tekstu u kom se naziva putem od nigdje do nikuda, prenijele su Vijesti.

Mirka Adžić, koja živi u Mateševu, za NY Times kaže da je oduševljena što će uskoro moderni brzi put biti tako blizu njenog doma, jer će je poštedjeti toga da ide opasnim planinskim putem koji je sada jedina opcija.

Put koji su izgradili Kinezi treba da bude otvoren u novembru, dvije godine nakon roka, i koštao je skoro milijardu poslije šest godina rada.

NY Times navodi da su to razlozi zbog kojih se Mirka, koja se muči da izdržava familiju na muževoj plati koji radi kao vozač za kinesku kompaniju CRBC koja gradi put, pita kako je jedna od najsiromašnijih država Evrope, kako navodi list, odlučila da uloži toliko novca u gargantuanski inženjerski projekat.

Crna Gora je sada dužna Kini više nego trećinu godišnjeg budžeta, navodi list.

NY Times dodaje da se sa Mirkom slaže i premijer Zdravko Krivokapić koji je autoput opisao kao megalomanski projekat koji ide "od nigdje do nikuda" i koji je zategao državne finansije.

Navodi se i da je Kina projekat autoputa slavila kao rani trijumf "Pojas i put" inicijative i da su se njime spojile ambicije Kine i Mila Đukanovića, koji je bio premijer kada su radovi počeli.

Sada, kada Đukanovićeva partija više nije vlast, po prvi put nakon 30 godina, autoput je postao gromobran za optužbe o traćenju i naduvanim ambicijama koje nijesu u skladu sa ekonomskom stvarnošću.

"Nemam dokaze još uvijek, ali sve ovo ukazuje na korupciju. Sa ekonomske strane, autoput je vjerovatno neisplativ", kazao je Krivokapić za NY Times.

Inicijalni planovi su bili da put napravi od Crne Gore regionalnu tačku za transport i da podstakne razvoj Sjevera Crne Gore, ali pošto nema novca da se nastave radovi, otvare se prostor za spekulacije o stvarnim ciljevima Kine na Balkanu i motivima prethodne vlade da pokrene takav projekat.

Potpredsjednik Vlade Dritan Abazović je za NY Times rekao da nema ništa protiv Kine, ali da dovodi u pitanje mudrost da se uzme ogroman kredit od Kine da bi se unajmila kineska kompanija koja bi dovela kineske radnike i sav novac vratila u Kinu.

"Napravili su nevjerovatan dil u interesu Kine. Za našu stranu, to je katastrofa", citira NY Times Abazovića i podsjeća da je od Evropske unije zatražio pomoć u refinansiranju kredita.

Đukanović odbacuje žalbe nove vlade nazivajući ih "političkom bukom" i u intervjuu je insistirao da Kina nije zainteresovana da se miješa u poslove u Crnoj Gori.

NY Times podsjeća i da je Đukanović podržavao Slobodana Miloševića, a da se onda povezao sa bogatim investitorima iz Rusije, uključujući tajkune bliske Kremlju, da bi se potom okrenuo SAD, koje su progledale kroz prste na njegovu prošlost da bi se Crna Gora pridružila NATO, a da se onda okrenuo Kini koja je ponudila krediti koje nisu smatrali mudrim ni američke ni evropske banke.

Đukanović i situaciju oko autoputa vidi kao rusku šemu da ostvari uticaj u Crnoj Gori, a NY Times podsjeća da proruski članovi Parlamenta nijesu dio nove vlade, ali da je uglavnom podržavaju zbog neprijateljstva prema Đukanoviću.

“Napadajući kineski autoput, navodi gospodin Đukanović, parlamentarci pomažu ruske ambicije da zaustavi širenje NATO i Evropske unije na region”, dodaje se u tekstu.

List navodi i da je Đukanović promijenio odanost više puta, te da time doprinosi malom povjerenju u Crnu Goru, posebno što je Vlada čitav projekat držala pod oblakom tajnosti.

“Nekad se čini da grade raketnu bazu, a ne put”, citira NY Times Dejana Milovca iz Mreže za afirmaciju nevladinog sektora.

Ugovor je pokazao da bi Exim banka mogla da preuzme imovinu, kao u Šri Lanci gdje je preuzela glavnu luku, ali su svi ostali dokumenti označeni kao tajni, dodaje se.

NY Times podsjeća i da je američki gigant Behtel bio zainteresovan za projekat, ali da je bio skromniji i jeftiniji.

Robert Gelbard, izaslanik za Balkan administracije Bila Klintona, se podsjeća da je savjetovao Đukanoviću da bude oprezan sa kineskim firmama i kazao mu da je Poljska raskinula ugovor oko gradnje autoputa sa kineskom firmom i da je tužila tu firmu zbog lošeg kvaliteta radova.

Đukanović kaže da je CRBC prosto dostavio najbolju ponudu, dok je kineska kompanija odbila da stavi osoblje na raspolaganje za intervju, a kancelarija iz Pekinga nije odgovarala na pitanja NY Times.

Finansiranje puta je stvorilo više glavobolja – bio je u dolarima, što je učinilo Crnu Goru ranjivom od kretanja na berzama, a kamata je dva odsto, što je mnogo više nego što u Evropi naplaćuju za infrastrukturne kredite.

“Bio je to užasan dil, očigledno”, kaže Milojko Spajić, ministar finansija i socijalnog staranja.

Iako je studija iz 2012. koju je radila britanska kompanija projektovala neobično visoke troškove zbog terena, i oni su bili značajno manji od 900 miliona koliko je naplatio CRBC.

Ranija studija izvodljivosti iz 2008. je pokazala da autoput neće biti dovoljno prometan da opravda investiciju, ali da treba voditi i o socijalnim, političkim i ekonomski faktorima.

Skoro 280 miliona dolara, više nego pola novca koji je otišao lokalnim podizvođačima, je otišlo u kompaniju Bemaks, koji je formalno u vlasništvu nekadašnjeg vlasnika kafića, koji nije imao inžinjerskog iskustva prije nego što je počeo da se bavi gradnjom puteva.

Predsjednik Pokreta za promjene Nebojša Medojević tvrdi da je stvarni vlasnik Bemaksa Milan Roćen, prvi savjetnik Đukanovića i bivši ambasador u Moskvi.

Đukanović to demantuje i kaže da je pitao svog savjetnika i da ga je Roćen uvijerio da su te tvrdnje lažne. I Roćen je kategorički negirao da je vlasnik Bemaksa, navodi se u tekstu.

“Šalili smo se oko toga. To je samo spekulacija političkih oponenata”, naveo je Đukanović i dodao da optužbe za korupciju “nemaju veze sa realnošću u ovom slučaju”.

Nova Vlada bi da završi punu dužinu puta, najbolje finasniranjem iz Evrope umjesto Kine.

Dio kineskih radnika je već otišao, a neki radnici su skeptični da će se put ikada završiti.

“Crna Gora je isuviše siromašna. Nemaju dovoljno novca da nastave”, kazao je Šen Vei koji radi na izgradnji autoputa.