Prva nagrada, prema odluci žirija u sastavu Safet Sijarić, Ognjen Spahić i Faiz Softić pripala je Stamenu Milenkoviću iz Niša za priču „Todor Željkin“, druga Abidu Jariću iz Zenice za priču „Pismo“ dok je treća nagrada dodijeljena Mehmedu Đedoviću iz Kalesije za priču „Bilo dijete i nema ga više“. Žiri je dodijelio i specijalne nagrade za autentično bihorsko pripovijedanje Seadu Ramdedoviću za priču „Fursatluk“ i Šemsudinu Hadroviću za priču „Havadža“.
Obrazlažući odluku, predsjednik žirija, Safet Sijarić je kazao da je prvu poziciju zauzela snažna i sugestivna priča magijske moći, gdje pisac na primjeru jednog nesrećnog grbavca obrađuje temu neizmjerne čovjekove tragičnosti i predubokog duševnog stradanja.
„Na jednom simboličko - alegorijskom planu priča se može u našem kontekstu primijeniti i na sudbinu današnjeg bihorskog čovjeka uopšte, kom je kroz noviju istoriju nabijena preteška grba „turske krivice“ zbog koje već čitavo stoljeće trpi, pa i životom plaća“, kazao je Sijarić.
„Priča „Pismo“, pisana je u najsavremenijem duhu, uz vješto i smjelo traganje za novim, neustaljenim izrazom i formom, koja pokazuje autorovu neuporedivu inventivnost i zrelost, baveći se pitanjem strahovite usamljenosti današnjeg čovjeka kojem više „nema ko da piše“, zapravo o nevjerovatnoj krhkosti ljubavi i neostvarivosti istinske sreće u ovakvom svijetu“, ocijenio je predsjednik žirija.
„Pod trećim naslovom pisac, pletući jednu neodoljivu, čudesnu čipku oko izvjesnog slučaja nestanka djeteta, ustvari otkriva fantastičnu i stravičnu izgubljenost našeg podneblja u vremenu i prostoru“, saopštio je Sijarić.
O stihovima i pjesmama Envera Muratovića smještenim među koricama knjige „Iza mene“, sinoć su govorili prof. književnosti Radoman Čečović i književnik iz BiH Mehmed Đedović.
„Muratovićeva pjesma nije nova, ali jeste lična. Lična onoliko koliko je ličan svijet o kome se ne piše, već pjeva. Kao takva ona ulazi u registar pjevanja koja nijesu strana našoj pjesničkoj tradiciji. U njenoj osnovi je sentimentalnost, impresija, fina melodija, jasna linija čitkog rukopisa, kao intenzivan doživljaj svijeta i potreba da se taj doživljaj kaže. A to je,ponekad, za pjesmu sasvim dovoljno“, kazao je Čečović.
Mehmed Đedović ocijenio je Muratovića kao posebnu pjesničku kovinu vrijednu čitanja i iščitavanja, šarolikog pristupa realizaciji stiha i pjesme, jasnih i britkih minijatura, savremeni pjesnik odnjegovan na trajnoj vrijednosti klasika.
„Bihorski kraj je poznat po ljudima koji znaju da odlično pišu i govore, a s druge strane malo je onih koji znaju da je jedan najstariji akademski slikar na području Sandžaka, Sabhudin Hodžić iz Godijeva“, podsjetio je prisutne, akademski slikar Aldemar Ibrahimović.
„Ovogodišnje „Zavičajne staze“ su za koplje bolje o prethodnih pet manifestacija. Njima se, pokazalo se to i ovog puta, najlakše i najbže stiže u mjesto odrastanja. Zato nam je, svima puno srce“, ocijenio je pokretač i jedan od organizatora manifestacije Mirsad Rastoder ističući da je u proteklih nekoliko nedjelja u Bihoru, između ostlog, prikazana izložba školskih radova na temu „U Ćamilovom zavičaju“, održan recital „Naši stari“ i Regionalna smotra folklora, smotra domaće radinosti i defile bihorskih Lila-julskih vatri.
Pored planinskih pohoda na atraktivna izletišta, likovne kolonije u prirodi i ambijentalnih takmičenja, zadovoljstvo je bilo učestvovati u organizaciji večeri Sarajeva i Podgorice u Petnjici. Promovisane su knjige o islamskoj baštini u Crnoj Gori, pedagoškom radu i pjesničke zbirke autora sa tog područja i organizovan kurtuloroški karavan koji je posjetio kuću Ćamila Sijarića, biblioteku koja nosi njegovo ime i česmu u Šipovicama gdje je održan književni čas posvećen velikom pjesniku“, kazao je Enver Rastoder, koji smatra da su „Zavičajne staze“ otvorile mnoge puteve i perspektive razvoja i dolaska u bihorskom kraju, što potvrđuje sve veći broj turista koji posjećuje Bihor.
(Izvor:RTCG)
