SUNCE sada prži u njegovoj Gruži, a minule nedjelje trubači su pržili u Guči. Pred pjesnikom Dobricom Erićem, domaćinom Dragačevskog sabora, čini se lak zadatak da podvuče crtu ispod prve avgustovske sedmice.
Gotovo ne sačekavši naše prvo pitanje, odmah je počeo da deklamuje:
- Guča je neprevaziđena narodna svetkovina. Svima koji su na njoj proveli nedjelju dana srca će da guču kao golubovi narednih godinu dana, u nestrpljivom očekivanju sledećeg sabora.
Kažete da nije samo Guča razgalila vaše srce.
- Drugi moj divan utisak nosim iz sela Kamenice, koje je smješteno između Gornjeg Milanovca i Čačka. Tamo je održana treća školska svetkovina, poznata kao Ilindanski dani.
Vidite li neku vezu između ova dva događaja iz srca Šumadije?
U Guči sam vidio 300.000 vašarlija iz cijele Srbije, ali i iz skoro svih djelova svijeta. U Kamenici sam vidio 300 mališana, djevojčica i dječaka, koji su tek pošli u osnovnu školu ili ih još očekuje prvi školski čas. U Kamenici mi je pao kamen sa srca, a u Guči mi se srce razgukalo i razigralo kao u mladosti.
U saborskoj besjedi ste rekli da truba danas ne poziva na rat, već na veselje i radost. U našoj neveseloj stvarnosti, ipak, sve je manje radosti.
- Nekada je truba pozivala u boj, na juriš, u pogibiju, ali i u pobjedu. Sada je truba naša svakodnevica, ali veseljačka, praznična, slavska i svadbarska buklija. Ona pamti i slavi prošlost, ali nas i poziva u vedriju budućnost.
Htjeli ste nešto za kraj da poručite, poslije lepih utisaka koje nosite iz Guče i Kamenice.
- Moja poruka narodu našem, posebno mladima, jeste da što češće slušaju frulu, gusle i trube, naše narodne instrumente. Čuće iz njih poruke svojih predaka i nadu potomaka. I treba da se raduju i vesele kao saboraši u Guči, a da djecu rađaju kao u Kamenici.
(Izvor:Večernje novosti)