Adams je u karijeri, između ostalog, igrao za Nim, Nicu i Pari Sen Žermen, a za francusku reprezentaciju je odigrao 22 utakmice.

U komi je bio od marta 1982. godine, nakon rutinske operacije koljena.  

Karijeru je završio u 33. godini u Šalonu, a onda je počeo da uči za trenera.

Posle tri dana predavanja, Adams je osjetio bol u koljenu, zbog čega je napustio školu i otišao u bolnicu u Lionu. 

"Sve je u redu, u odličnoj sam formi", bile su poslednje Adamsove riječi upućene supruzi pred operaciju.

Nizom grešaka, ali prije svega greškom anesteziologa, Adams se nikada nije probudio. 

Sedam godina je bilo potrebno da se utvrde okolnosti koje su dovele do ovakvog epiloga. 

Utvrđeno je da je anesteziolog u isto vrijeme učestvovao u osam operacija, od kojih je jedna bila izuzetno delikatna, da je lijek koji je korišćen bio problematičan, a Adamsovu operaciju je nadgledao stažista.

Do same smrti, supruga Bernadet, sa kojom ima dva sina, redovno ga je obilazila i nije željela da isključi aparate koji su ga održavali u životu.

Kada je prebačen u novu instituciju, javili su se novi problemi

Bernadet je poludela kada je videla da se o njenom suprugu nisu brinuli kako treba, zbog čega je morao na još jednu operaciju zbog infekcije koja se proširila do kostiju.

Od tog trenutka se nije odvajala od njega, vjerujući da će se jednog dana probuditi.

"Žan Pjer osjeća, čuje, miriše, reaguje na lavež psa. Ali ne vidi", rekla je Bernadet 2007. godine. 

Spavala je u istoj prostoriji i noću se budila kako bi ga okrenula, da ne bi došlo do nove infekcije. 

Kada su joj saopštili da više uopšte ne mogu da brinu o njemu, ona ga je premjestila u specijalno sređenu kuću, koju je nazvala "Dom predivnog uspavanog sportiste".

Zbog toga je upala u finansijske probleme, ali su i mnogi priskočili u pomoć – njegovi klubovi Nim i PSŽ, kao i fudbalski savez Francuske.