Objavio je knjige književnih i filmskih studija i eseja: Prelamanje eseja (1989), Čitalac na raskršću-Uvod u Midhata Begića (2001), O poeziji, pticama i drugim varkama, američka predavanja (2011), Bosanske filmske naracije, dokumenti o raspadu (2012), romane: Inkapsulirana tijela (Buybook, Sarajevo, dva izdanja 2014.) i Kuća Teodore K (Fraktura, Zagreb, 2019), te knjigu poezije “Mala povijest smrti i pisanja” (2016.) U zvanju redovnog profesora zaposlen na Filozofskom fakultetu u Tuzli. 

Žiri je odlučio da njemu pripadne nagrada “Risto Ratković” za 2021. godinu  za knjigu “Obiteljske i druge strašne pjesme”, u izdanju Izdavačko – štamparske kuće Planjax komerc iz Tešnja. Ovogodišnji žiri bio je u sastavu: 

Pavle Goranović – predsjednik žirija (Crna Gora)

Jovana Bojović (Crna Gora)

Dobrivoje Stanojević (Srbija)

Elvedin Nezirović (Bosna i Hercegovina)

Ivoca Prtenjača (Hrvatska)

Edin Smailović – sekretar žirija (Crna Gora)

Iz Nedžadove zbirke, 'Obiteljske i druge strašne pjesme':

KAKO UMIRU RODITELJI

Jedno za drugim. Otac sklanjajući se od svijeta,
mati kao da u njeg prvi put ulazi - svuda okolo
su prštale fontane. Sve prozirniji, s krilcima
vilinog konjica, otac se u smrt uvlačio ponizno
kao u altamirsku pećinu. Dok nas je majka vukla
za rukave, potom se izvinjavala i ljutnje nam
opraštala, on je bio prezrela voćka kraj prašnjava
puta. Ne možemo se sjetiti kada, kamo, niti zašto
je otišao? Kao na žurnom projektu, majka je oko
sebe lukavo zidala zidove u koje je pad već bio
ugrađen (Svijet, djeco, umire!) tako da ne moraju niti
pasti. Nikad je nije bilo više među nama. Umirala je
sasvim barokno.

Kad su oni otišli, mi smo sjeli za kuhinjski stol,
nasuli po čašicu rakije, i rekli Eto, to je to!, a onda
podijelili što je iza njih ostalo. Oportunizam od
oca, izravnost od majke, od njega gusti mrak, od
nje zasljepljujuće svjetlo. Od njeg ribarski štap, od
nje jezero uzburkano. A pošto je jedan bio njen,
a drugi njegov, svako se uselio u ono što mu je bilo
najbliže. Jedan u pećinu, drugi u jezero.

Nikad se više nismo sreli.