Ono što nas sve zanima je kada će virus nestati i kada ćemo se vratiti normalnom životu? Vakcine su tu, rješenje je tu, ali nešto manje od polovine populacije još uvijek ne pristupa vakcinaciji, što nam dodatno otežava borbu i dozvoljava opstanak i mutaciju virusa.

Doc. dr Ana Banko, virusolog sa Instituta za mikrobiologiju i imunologiju Medicinskog fakulteta u Beogradu, za „Blic“ kaže da je najizvjesnije da ćemo se u nekom trenutku vratiti u normalan život, ali je daleko teže odgovoriti na pitanje kada će se to i desiti.

"Ako se vratim na odgovore koje sam na isto pitanje davala neposredno nakon odobrenja vakcine protiv kovid 19, u njima su moje procjene da ćemo o kraju pandemije moći da razmišljamo tek 2022. godine. Iako smo tada razgovor vodili u atmosferi početnog optimizma povodom pronalaska vakcine, nekima se ova 2022. godina činila daleko. Međutim, očigledan je bio realni izazov kako obezbijediti kapacitete sveobuhvatne a brze imunizacije svjetske populacije. Ali izazov motivacije dovoljnog broja stanovništva da se vakcinom zaštiti od fatalnih posledica infekcije SARS-CoV-2 u tom trenutku nije mogao biti dovoljno sagledan. Zato je, ako me sada pitate, 2022. godina i dalje godina kada ćemo moći da razmišljamo o kraju pandemije, ali sigurno ne i godina kada ćemo taj kraj proglasiti", objašnjava docentkinja Banko

Kako dalje objašnjava, najbolja varijanta za završetak borbe sa pandemijom je očigledna, pa čak i na dohvat ruke, a paradoksalno mi je da je kao zajednica odbijamo.

"Dakle to je vakcinacija, kojom ćemo prije svega sprečiti umiranje, zatim rasteretiti zdravstveni sistem, potom zaustaviti ili usporiti širenje virusa, i konačno onemogućiti virusu da se mijenja i postaje otporniji i potentniji. Ovakva varijanta nije nikakva nepoznanica u istoriji medicine, samo se treba podsjetiti koje su sve virusne infekcije iskorijenjene ili suzbijene odnosno iskontrolisane zahvaljujući vakcinaciji", kaže ona.

Sa druge strane, scenario odbijanja vakcinacije, odnosno nedovoljnog odziva za vakcinaciju, omogućiće virusu da se širi i mutira u dovoljnom broju osjetljivih domaćina, na globalnom nivou. Ovim će se obezbijediti kontinuitet u stvaranju novih sojeva virusa, otpornijih od njihovih prethodnika. S obzirom na to da imunitet ni kod vakcinisanih, ni kod onih koji su infekciju preležali nije dugotrajan, ovo će nas uvesti u začarani krug u kojem ćemo se možda susresti sa daleko otpornijim i opasnijim sojevima od onih koje su do sada identifikovane. Od vuhanske, preko alfa pa sve do delta varijante, virus jeste evoluirao u tom smjeru, objašnjava virusolog.

Kako kaže Ana Banko, ovaj virus predstavnik je poznate familije koronavirusa koja cirkuliše među životinjama, a od 1960-ih godina prošlog vijeka neke od vrsta se uspješno prilagođavaju na čovjeka i njihov opstanak se održava u humanoj populaciji. Zato nije nikakvo iznenađenje ni pojava novog koronavirusa među ljudima kao ni pandemija koju je novi virus izazvao.

"Iako ovaj virus ne izaziva visoku stopu smrtnosti, njegova dominacija posledica je visokog potencijala širenja. Na našu žalost, ovaj potencijal višestruko raste sa stvaranjem novih sojeva tokom virusne evolucije. Tako je delta soj čak nekoliko puta transmisibilniji od originalnog vuhanskog soja. On se, osim sa oboljelih, prenosi i sa asimptomatski inficiranih, ali i vakcinisanih osoba. Na kraju bih dodala, da prevelika iznenađenja i strah nemam od samog virusa, ali ga imam od onog što su posljedice širenja dezinformacija, nerazumijevanja osnovnih postulata prirode, i konačno nepovjerenja u nauku i medicinu. SARS-CoV-2 neće nestati sam od sebe, za to je imao priliku. Ako ne vjerujemo nauci, možda se možemo osvrnuti na istoriju, katastrofalne posljedice velikih pandemija, ali i fantastične rezultate koje imamo zahvaljujući brojnim vakcinama koje koristimo", poručuje doc.dr Ana Banko, virusolog sa Instituta za mikrobiologiju i imunologiju Medicinskog fakulteta u Beogradu.