Nakon što je preuzeo vlast nad cijelim Rimskim carstvom, car Konstantin Veliki želio je da obnovi hrišćanske svetinje u Svetoj zemlji.

Jedna od najvećih želja Svetog cara Konstantina i njegove majke, Svete carice Jelene, bila je da pronađu Časni Krst na kojem je bio raspet Isus Hristos. Carica Jelena je nakon mnogo muke i truda uspjela da dozna gdej se nalazi Časni Krst i naredila je da se kopa zemlja.

Nakon izvjesnog vremena, kopači osjetiše divan miris iz zemlje, a nedugo zatim otkopaše i tri krsta, tablicu na kojoj je pisalo "Isus Nazarećanin, car Judejski" i klinove kojima je bio prikovan za Krst.

Ne mogavši da razaznaju na kojem je tačno krstu bio raspet Hristos, dosjete se da na mrtvaca, čija je pogrebna povorka prolazila, polože sva tri krsta. Kada je Časni Krst dotakao tijelo mrtvaca, on je vaskrsao, a Krst je odnesen na Golgotu.

Na vijest da je Časni Hristov Krst pronađen, okupilo se mnoštvo naroda - svi su željeli da ga vide, dodirnu i cjelivaju. Patrijarh Makarije odlučio je da podigne Krst na jedno uzvišenje.

Prvo uzdizanje, Časnog Krsta dogodilo se 326. godine i od tada je Časni krst stajao u srebrnom kovčegu u Hramu Hristovog Vaskrsenja koji je carica Jelena potom podigla na Golgoti.

Taj dan se slavi kao Krstovdan, jedan od najznačajnijih praznika u godini. I pored njene želje da ta relikvija ostane netaknuta, vijekovima je od Časnog Krsta uzimana čestica po čestica i raznošena po cijelom svijetu.

Praznik je obilježen crvenim slovom i na taj dan se obavezno posti, a mnogi vjernici jedu samo hljeb i grožđe.

Jesenji Krstovdan se uvijek obilježava 14. septembra po starom, odnosno 27. septembra po novom kalendaru.

Inače, na ovaj, jesenji Krstovdan se bere i sveti bosiljak. Ova biljka je u našem narodu poznata kao "Božja" i veoma je važna za naše običaje. Kažu da se prvo sadi bosiljak, pa tek onda druge biljke i cvijeće.

Na Krstovdan je dobro da poslodavci isplate svoje radnike. Ovaj običaj nastao je u stara vremena jer su se na današnji dan isplaćivali radnici koji su čuvali polja od Đurđevdana (6. maja) do Krstovdana (27. septembra).

Dok za mnoge druge praznike koji su obilježeni crvenim slovom važi da ne treba spremati kuću, usisavati i raditi druge slične poslove, na Krstovdan je obrnuto. Na današnji dan je dobro urediti kuću i tako je, uslovno rečeno, pripremiti za zimu. 

Jedno od najvažnijih vjerovanja za ovaj praznik vezano je za predskazanje i vremena:

- Ako je na Krstovdan oblačno, zima će biti bogata snijegom, a ako je suvo, naredna godina će biti sušna.

- Ako do Krstovdana ne odu laste, neće biti jake zime.

- Tiha kiša o Krstovdanu predskazuje blagu zimu.

- Grmljavina o Krstovdanu predskazuje plodnu godinu.

- Poslije toplog i suvog septembra predstoji hladan i kišovit oktobar.

- Septembarska kiša - zlato njivama, otrov vinogradima.

- Što "ne skuva" avgust, "skuvaće" septembar.

- Kakav septembar, takav i mart.

- Ako je Krstovdan oblačan, zima će biti snjegovita. Ako je vedar, biće suvomrazice.

Za ljude rođene na ovaj dan vjeruje se da na svojim nejakim plećima nose senku Časnog krsta i da su zato pred Bogom posebno odgovorni za svoje postupke.